Zovu ih snowflakes generation. Stariji im zamjeraju da su preosjetljivi, krhki, da previše pokazuju osjećaje, da se mora paziti na svaku riječ kad se s njima razgovora, jer se lako uvrijede. Rodili su se između 1995. i 2010., žive s telefonom u ruci, u digitalnom svijetu se osjećaju kao kod kuće.
Piše: Sofija Kordić, Peščanik.net
Kad je u pitanju Češka, ono što se čini iznimno važnim za društvo jest da mladi, koje pogrdno nazivaju snježnim pahuljama, manje mrze drugačije od sebe i znatno su osjetljiviji na govor mržnje, za razliku od starijih generacija.
Jedna od ozbiljnijih boljki češkog društva je netolerancija i zazor prema drugačijima. Ksenofobija, islamofobija i rasizam, posebno prema Romima problemi su koji traju desetljećima.
U okviru vladine kampanje Hatefree Culture agencija Median još od 2014. istražuje percepciju i osjetljivost mladih prema različitim manjinama u Češkoj.
Najnovije istraživanje pokazuje da je u posljednjih deset godina došlo do značajnog pomaka. 2014. godine, npr. čak je 69 posto mladih u dobi od 15 do 30 godina reklo da bi im bio problem iznajmiti stan romskoj obitelji, od toga 32 posto da bi im to bio baš veliki problem. Ove godine bi to bio veliki problem za samo 12 posto njih iz iste dobne skupine.
Na pitanje kako ocjenjuju suživot češke većine s romskom manjinom, 81 posto mladih je suživot s Romima ocijenio problematičnim, pet posto manje nego prije dvije godine. Suživot s muslimanima, kojih je u Češkoj vrlo mali broj, 41 posto mladih ocjenjuje problematičnim, šest posto manje nego 2021. Pozitivno je to što se u odnosu na 2014. broj onih koji suživot s Romima i muslimanima ocjenjuju problematičnim smanjio za desetak posto.
Općenito, u Češkoj mladi najproblematičnijim smatraju suživot s Romima i beskućnicima. Zanimljivo je da ove godine više od trećine ispitanika problematičnim smatra suživot s Rusima i Ukrajincima, s Rusima čak 50 posto, s Ukrajincima 42 posto. Prije rata su te brojke bile znatno manje, s Rusima 33 posto, s Ukrajincima 25 posto, što je znatno pogoršanje percepcije ruske i ukrajinske manjine.
Anketari su u upitnik uvrstili tvrdnju: „posljednjih godina pridaje im se previše pažnje u medijima i iskazujemo im više poštovanja nego što zaslužuju“.
Prije dvije godine se s ovom tvrdnjom, kad su u pitanju Rusi, složilo 30 posto ispitanika, a ove 45 posto. U slučaju Ukrajinaca zabilježen je ogroman porast, 2021. samo 16 posto slagalo se s ovom izjavom, a 2023. čak 47 posto ispitanika dijelilo je to mišljenje.
Sociolozi to objašnjavaju kontinuiranim medijskim izvještavanjem o ruskoj agresiji na Ukrajinu i ogromnim brojem ukrajinskih izbjeglica u Češkoj, koje se sve više, zahvaljujući medijima i populističkim i ekstremnim političarima, percipira kulturnom i budžetskom prijetnjom.
S druge strane, značajno je porastao i broj onih koji navode da su svjesni toga da je život pripadnika ovih manjina u Češkoj kompliciran.
Za mali dio ispitanika suživot s LGBTQ+ osobama je problematičan, dok se umirovljenici, Vijetnamci i Židovi doživljavaju kao minimalno problematični.
Usprkos pomacima, Romi se i dalje doživljavaju daleko lošije u usporedbi s drugim skupinama. Još uvijek se za češko društvo u cjelini pa tako i za mlade može reći da je izrazito netolerantno prema Romima.
Istraživanje agencije Median to zorno pokazuje preko primjera jednokratnog novčanog doprinosa majci koja rodi trojke. S takvom pomoći složilo bi se 84 posto ispitanika kad se ne navodi nacionalnost. Da je majka Romkinja, ta bi podrška pala na samo 58 posto.
U odnosu na prethodne godine vidljiva su dva trenda. S jedne strane, ispitanici su uvjereni da su Romi sami krivi što se ne obrazuju i što nemaju posao, jer to navodno oni ne žele. S druge strane se slažu s tvrdnjom da je veći dio češkog društva rasistički nastrojen prema njima. Očito je da se predrasude prema Romima generacijski prenose. Ohrabrujuće je što je kod najmlađih generacija taj trend u opadanju.
Mladi Česi danas su puno svjesniji i što predstavlja nasilje iz mržnje i manje vjeruju dezinformacijama nego prethodna generacija. Ukupno 87 posto mladih nasilje iz mržnje smatra velikom opasnošću za društvo. Osjetljiviji su od prethodnih generacija na izražavanje mržnje i rasizma u virtualnom svijetu. Neprimjerene rasističke izjave ili šale na društvenim mrežama ne smatraju smiješnima već uvredljivima za razliku od prijašnjih generacija. U odnosu na ranija istraživanja, ovogodišnji bi ispitanici češće maknuli osobu koja širi mržnju sa liste prijatelja ili je izravno prijavili Facebooku zbog kršenja pravila.
Izrazit je i porast percepcije mržnje i nasilja, čak i ako se ne radi nužno o fizičkom napadu, kao što su napadi neonacista na Rome. Ispisivanje rasističkih napisa na kuće u kojoj žive Romi ili na prodavaonice u kojoj rade muslimani, antiromske komentare na društvenim mrežama, skidanje marama s glave muslimanskih žena i djevojaka, pljuvanje beskućnika, sve to mladi smatraju nasiljem iz mržnje.
Dok bi 2014. 56 posto ispitanika uzvik na ulici „Cigani na posao“ nazvali govorom mržnje, 2023. bi to učinilo njih 64 posto. Ako netko na društvenim mrežama podijeli objavu da su „Cigani kao bube i da ih treba istrijebiti“ 2014. bi 78 posto ispitanika to nazvalo govorom mržnje, ove godine 87 posto.
Što se tiče bolne teme, prisilne sterilizacije Romkinja u Čehoslovačkoj, većina ispitanika i 2021. i 2023. sklona je mišljenju da je to zločin i da tim ženama treba dati odštetu. U 2023. godini dvije trećine ispitanika izjasnilo se nedvosmisleno, odnosno u korist odštete.
Ove godine više od polovice ispitanika slaže se da je uskraćivanje prava na obrazovanje ako se romska djeca bez posebnih potreba automatski upućuju u specijalne škole. Stariji su skloniji tumačenju da su romska djeca općenito nespremna za školu, te da se stoga s pravom šalju u specijalne škole.
Bivša ombudsmanka Anna Šabatova prije nekoliko godina je upozorila kako je licemjerno pozivati Rome da se integriraju dok ih se šalje u geta i uskraćuje im se obrazovanje.
„O sudbini romskog djeteta često se odlučuje već u šestoj godini života. Žive li roditelji u getu, dijete će ići u školu s djecom slične sudbine. Cijelo djetinjstvo će proživjeti u društvu djece s istim društvenim statusom, istom životnom strategijom, vidicima i ambicijama. S velikom vjerojatnošću to dijete neće nikad ni zamisliti da bi moglo biti pravnik, učitelj ili programer.“
Procjenjuje se da u Češkoj živi oko 240.000 Roma, od toga skoro polovica živi u socijalno izoliranim područjima, u tzv. getima, u vrlo teškim uvjetima gdje vlada nezaposlenost, kriminal, prostitucija i droga.
Po mišljenju analitičara, političari ne rješavaju probleme romske zajednice, jer im to ne donosi glasove na izborima. S druge strane, Romi su takoreći odustali od političke aktivnosti. Ako se tome doda da pojedini političari i mediji raspiruju mržnju prema Romima, jer im upravo to donosi političke bodove, dobije se začarani krug.
Pitanje dostupnosti zdravstvene skrbi za beskućnike jedina je tema u istraživanju u kojoj se bilježi negativni trend. Dok se i ove i 2021. njih 26 posto izjasnilo da bi u principu beskućnici trebali imati zdravstvenu zaštitu tzv. street medicine, za razliku od prije dvije godine kada je 12 posto njih odgovorilo kako čvrsto vjeruje da bi beskućnici trebali imati pristup zdravstvenoj zaštiti, ove godine je tu opciju izabralo samo 8 posto.
Što se tiče prava na istospolne brakove i posvajanja djece od strane homoseksualaca, više od polovice se nedvosmisleno izjasnilo „za“, plus 16 posto koji se u principu slažu s tim.
Zabilježena je i veća razina osjetljivosti na vrijeđanje seksualnih manjina. U 2014. 61 posto ispitanika je nazivanje druge osobe „bolesnim pederom“ označilo kao govor mržnje, u 2021. 69 posto, a ove godine bi to tako nazvalo 74 posto ispitanika.
U članku portala Alarm pod naslovom „Možda smo osjetljiviji, ali smo manji rasisti od vas“, ističe se da nerazumijevanje i radikalno drugačiji pristup emocijama i empatiji često onemogućuju svaki dijalog između mladih i starijih. Navodi se slučaj jednog profesora s akademije primijenjenih umjetnosti, koji je u otkaznom pismu naveo da je napustio posao jer „profesori prestaju predavati umjetnost i postaju psiholozi amateri čiji je zadatak stvarati poželjan komfor za studente“. U pismu dodaje kako im time „dopuštamo da od sebe prave slabe i nepotrebno prosječne osobe“.
Nakon što je u medijima dobio veliki prostor i razumijevanje, oglasile su se njegove studentice i opisale profesora kao agresivnu osobu bez empatije koji je komentirao njihov izgled, dijagnosticirao im psihičke probleme i vikao na njih. Autorica teksta piše da joj se, s obzirom na prirodu profesorovog ponašanja nakon otkaza, verzija studentica čini vjerodostojnijom. Dodaje i kako je svjesna da bi prijatelji njezinog oca npr. suosjećali s profesorom koji smatra da „studentice potiskuju njegovu kreativnost i duhovitost uz pomoć političke korektnosti“.
Kampanju Hatefree Culture mladi ocjenjuju uglavnom pozitivno. Tri četvrtine njih opisuje je kao korisnu i simpatičnu. Četiri od pet ispitanika doživljavaju je poučnom. Ne obraćaju pažnju na opaske starijih koji tvrde da mladi danas nemaju nikakvih problema pa izmišljaju budalaštine tipa govor mržnje ili rodna neravnopravnost, raspadnu se kad im padne wi-fi ili kad na društvenim mrežama imaju malo lajkova.
Autorica članka u Alarmu ističe da se nad osjećajnošću mladih uglavnom začuđuju izrazito stariji i oni koji se u patrijarhalnom društvu označavaju kao „pravi muškarci“, jer takvi „sve izdrže“, i „ne cmizdre zbog budalaština“, te zaključuje:
„Samo vas podsjećam da u sistemu koji muškarce uči potiskivanju emocija, muškarci počine samoubojstva četiri puta češće od žena.“