I
Fotografisaće ih zajedno.
Biće to fotografija na kojoj niko neće ostati sam.
To je tako dobra ideja, pomislio je posmatrajući njene pokrete i način kako rukuje foto aparatom. Bila je to jedna od onih sprava koje su vizuelno zadržale eleganciju davno minulih vremena, ali da se ne zavaravamo, proizvedena je u posljednjem desetljeću novog vijeka i nakon nje svijet foto aparata nije puno napredovao. Ukratko, bilo je to savršeno oružje – izgledom i mogućnostima! Kao skrojeno za njene prste, koji su i besposleni znali šta da rade. Ne mogu prestati da je promatram kad je u blizini. Ponekad mi se čini kao nije ni svjesna postojanja na određenom fizičkom mjestu. Kao da vjeruje da može uvijek i svugdje u isto vrijeme. Ne postoje geografske širine i dužine. Ali je itekako svjesna čaše vode na debelom i često korištenom riječniku. To je to, tu počinje i skončava svijest. U čaši vode i beskrajnim potragama u ogromnoj knjizi. Dok bljesak foto aparata svodi sve na stolice i stol, na modele i objekte kojima nikada neće dozvoliti da budu usamljeni.
Ne mogu se sjetiti našeg prvog susreta.
Možda jer se nikada nije stvarno ni desio, ne onako kako zamišljam susret, do najsitnijeg detalja. Do njegovog okončanja.
II
Prva misao o tebi je itekako ostala uz mene, rekla je. Sada već znam da me nikada neće napustiti. Baš kao što mi je jasno da tebe nema.
Ovo je osveta napuštene stolice i vrisak strasti koja se na njoj desila. Ovo je neuništiva škripa kapije i osveta lifta spušta samo jednu osobu. Ovo je prezir otmjenosti i jednosmjerne ulice. Ružan je velegrad i zvijezde su ubice. Ne želim ikada razumjeti singularne forme. Sanjam život ostvaren u pustinji. Pustinja nije na mapi već u prozirnosti tvog pogleda. Forma jednoga tamo zaista postoji.
Pokušaj usporiti misli, popiti čašu vode kao naučenu meditaciju, otvori vrata, izađi iz sebe. Sumrak zamijeni nečim drugačijim. Pridruži se onima koji čekaju pored puta. Poštuj mape i spiskove. Šta se desilo sa tvojim očima? Još uvijek učiš da nije moguće postojati na više mjesta u isto vrijeme. I da prozor u kajanje moraš zaključati, a ključ izgubiti. Ne zbog onih koje ostavljaš za sobom, već zbog onih koji ne prestaju živjeti svoje napuštenosti. Valja neustrašivo ući u projekciju onoga što jesmo i onoga što smo bili, dok ne postane nepodnošljivo pretvorivši se u nepreglednu crnu rupu. U rupi se ne ostaje. Jednom je preživjeti, više je nego dovoljno.
Crijepovi sa obližnjeg krova plaču za uspostavljanjem veze.
Nikada više, rekao bi da si gledao mojim očima. Nikada više, složila bih se.
III
Znao sam gdje ću te naći. Tvoje mjesto jasno vidim u ovom satu, bolesnom od mraka. Možda je tako jer su sjene moji stari saveznici. Možda bivanje detektivom i istraživačem posjeduje i svoje dobre strane. Nisi imala nikakve šanse protiv mene. Tvoja podatnost je bila neupitna. Priroda mog posla me često odvodi na putovanja, i najlakše se opisuje poezijom. Tada ne moram paziti koliko smijem reći, nema kalkulacija. Otkrivanje tajni bez priče o prošlosti, to je umjetnost koju želim usavršiti. Istraživač je naplatio svako svoje odricanje.
Vidim te u omiljenom kafeu. Tamo si za šankom, na mjestu koje čuvaju ako slučajno naiđeš. Svi imaju osmijehe na licima i nije dozvoljeno zanemarivati bitnost melodija. Posebno u noćima kada ih počastiš svojim prisustvom. Dok se vraćaš sa nekog jezera, možda. Posmatram te dok ih promatraš. Možda je moja misija jednostavnija od smrti i života. Razmislimo i o tome, dok mislim na tebe. Možda bih trebao odšetati do kupatila, pustiti vodu da teče dok se ne ugrije. U međuvremenu shvatiti šta dalje. Šta je pametno a šta najbolje? Moram prestati da razmišljam o tebi, inače ću napastvovati samoga sebe.
Zvuk vode uglavnom smiruje. Nadam se da ću uskoro zapjevati. To je najlakši način za suočavanja, tako strahove najlakše povedemo na put, bez pripremljene karte u koju su upisane ceste i putevi. Bez meditacija. Želim da ti pričam o jednoj pustoj plaži do koje put nisam zapamtio. Ono što želim ponekad nije pametno. Vrijedi i o tome razmisliti. Možda sutra, trenutno sam preumoran. Vrijeme je za posljednju pjesmu dana.
(Mehmed Begić / AbrašMEDIA)