Moshus Promotions: Alternativna scena u Hercegovini je dosta dobro povezana

U susret Moshus metal festu, koji će se održati u subotu, 6. 12. u OKC Abrašević, razgovarali smo sa organizatorima i entuzijastima mostarske metal scene Dujmom i Tonijem. Ante Dujmović – Dujma je svirao u bendovima Bilok, Korov, Anemija, trenutno svira u bendu Disparity. Prije nego što se počeo baviti organizacijom koncerata i festivala Toni Kolar je svirao u bendu Laksativ, kasnije preimenovanom u Kaos.

Razgovarao: Robert Jandrić, AbrašMEDIA

Ante Dujmović – Dujma: Puno je to značilo. Zato što je i sam početak Moshus Promotions organizacije imao veze s tim, zato što smo mi stvarno bili željni i da sviramo, a i željni svirki općenito, odnosno da dovodimo bendove. Ako mi sami ne zovnemo bendove i ne organiziramo svirke, neće niko ni organizirati. U suštini, tako je to počelo, imali smo veliku želju za svirkama, i da sviramo, a i da dovedemo neke svoje prijatelje i poznanike, bendove iz drugih država…

Toni Kolar: Moshus Promotions je nastao prije nekih godinu dana, a prva svirka nam je bila 6. 12. prošle godine. Zadnje tri godine mi se bavimo organiziranjem svirki. Bili smo aktivni u Kooga Bookingu, koji je zbog nekih nesuglasica prestao sa radom, pa smo mi poslije nastavili sa Moshus Promotions. Sama ideja o organiziranju svirki, kao što je Dujma rekao, nastala je iz čiste potrebe. Ako sami za sebe ne napravimo svirku, neće niko drugi.

Toni Kolar: Do sada smo organizirali sedam svirki, doveli smo petnaestak bendova iz sedam različitih zemalja, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Jedna svirka je bila humanitarnog karaktera, gdje smo skupili novce za jednu djevojčicu sa teškim kožnim oboljenjem.

Ante Dujmović – Dujma: Cijena ulaznice se mijenjala kroz godine, otkad se bavimo organiziranjem. Na samom početku svirke su bile takve da su bendovi ako su svirali, onda su svirali ili neki cover ili neku vrstu tezge. To su većinom bili bendovi koji su se plaćali, ali i to je bila neka mizerna cijena, 1 ili 2 marke plaćao se upad. Ili ako bi dolazili neki bendovi sa strane, ja se osobno sjećam, ovdje je bilo ono „daj šta daš“. Znači, ako hoćeš plati, a ako baš nećeš ne moraš. Nismo mogli napraviti neki veliki skok u cijeni karte, da recimo bude 6 ili 7 maraka. Počeli smo sa lokalnim bendovima, naplaćivali smo ulaz 2 ili 3 marke. U zadnjih godinu dana, otkad radi Moshus, ljudi su se u neku ruku navikli da bude cijena karte od 5 do 7 maraka. Svaka nam je cijena do sad otprilike toliko iznosila, osim ovog nadolazećeg Metal festa.

Mi uvijek nađemo neku aritmetičku sredinu, koliko otprilike ljudi dođe na svaku svirku i onda po troškovima gledamo otprilike kolika bi nam cijena karte mogla biti da dođemo do nule. Nikakav plus, samo neka pozitivna nula, po tome gledamo kolika će biti cijena karte. Cijena karte ne utječe toliko na posjećenost, međutim, publici treba još dosta godina i vremena da se oni naviknu na plaćanje. Meni je, recimo, sramotno da ne dođem na jednu svirku nekog benda iz Evrope, gdje dođe nekih 50-60 ljudi, u gradu od 120.000 stanovnika. Opet treba reći dobro je kakvo je moglo biti. Situacija je prolazna, može se, ali moglo bi biti i bolje što se tiče posjećenosti. Što se tiče pokrivanja troškova, mi smo u ovih godinu dana u blagom minusu, ali to se može podnijeti. Većinom idemo u principu na neku pozitivnu nulu, a ako budemo u minusu, onda dajemo od sebe. U slučaju da ima plusa, to ostavljamo sa strane za neku iduću svirku, gdje se može dovesti neki bolji i kvalitetniji bend, ili za štampanje plakata.

Toni Kolar: Dobra strana toga kada organiziraš koncert jeste što vidiš ljude koji dođu, podrže te, čak i iz okolnih gradova. Ili vidiš neke ljude koje prvi put vidiš na svirci, vidiš ljude koji imaju po četrdeset godina i došli su da podrže tu muziku. Na početku mi bude malo čudno. To su stvari koje tjeraju da se dalje radi. Sama stvar da ti organiziraš koncert koji izgleda relativno profesionalno, što se tiče zvuka, vizualnog efekta, kada dovedeš bend koji ima super opremu i na bini izgleda profesionalno za tako neke sitne novce. To je nešto što te gura da radiš dalje, jer vidiš u tome neki potencijal. Zatim tu je i sama ljubav prema toj vrsti muzike, koja nam daje najviše motiva da radimo. Znamo da od ovoga nikada nećemo imati nikakvu financijsku korist, a to nam nije ni cilj. Bilo bi lijepo da se može i živjeti od toga, kao u razvijenim zemljama, ali šta je tu je. Uzmi šta ti se nudi i iskoristi to na najbolji mogući način.

Ante Dujmović – Dujma: Imamo tri prostora u gradu, računajući i Muzički centar Pavarotti. Od ta tri jedan je užasan, ali on je jeftiniji, košta 10 maraka dva sata, dok je ovaj drugi u Centru 2, koji je malo bolji, duplo skuplji. Upoređujući sa Sarajevom, gdje sam takođe imao priliku svirati sa nekim sarajevskim bendovima, Sarajevo ima pet, šest, sedam dobrih prostora. Oni imaju slične cijene kao mi, ali njihova oprema je puno bolja i veća je uživancija doći na mjesto sa takvom opremom i svirati. Međutim, sviram u tim bendovima već četiri, pet godina, otkad sviram uvijek smo se snalazili. Znači ako stvarno želiš možeš naći podrum, garažu, bilo gdje, najbitnija je volja. Koliko god da je loša bila situacija, a bila je lošija puno nego što je sad, opet smo se snalazili, pa smo po sobama čak imali probe.

Toni Kolar: Trenutno imamo dva aktivna benda, koji su u pravom smislu aktivni u ovom trenutku. To su Crustalno jasno HC, Punk, Crust bend, ali hajmo reći da upada u taj žanr, i Disparity, to je Dujmin bend i on može nešto više reći o tome, Mostar – Široki Brijeg. Tu su i Forensic Clinic, kog nema već neko vrijeme aktivnog, ali su dosta kvalitetan bend, imaju kvalitetnu muziku i prepoznati su od publike, zatim Majčina motorka (Mother’s Chainsaw), njih sam zaboravio, oni su aktivan bend i takođe prepoznati od publike, imaju zavidnu bazu svojih fanova ovdje, a prepoznati su i u Sarajevu i drugim gradovima. Tu je i Brainswitch, koji takođe ima tih nekih metal utjecaja, također kvalitetan bend. Ne možeš birati nekog favorita tu. Svi su nam na neki način dragi.

Ante Dujmović – Dujma: Mogu ti reći da je u posljednje vrijeme jako povezana. Kad smo tek počeli raditi sa Kooga Booking i prije, to je bilo dosta raspršeno, ali u zadnje vrijeme, valjda zbog tih saradnji, dosta smo povezani. Nema puno tih ljudi koji sviraju, ali ti što sviraju su dosta povezani. Alternativa je dosta povezana.

Ante Dujmović – Dujma: Oni uvijek dolaze u Mostar. Problem je što u Širokom nema puno koncerta, nema puno mjesta, ali kad bude, mi naravno uvijek idemo. Dobar primjer je i Jablanica, kad je tamo svirka uvijek idemo, oni isto tako dođu ovamo. Situacija je puno bolja nego prije. Prije je bilo dosta grupica, nekako smo krenuli tim evropskim trendom – svaki žanr za sebe. Ali sad, kad smo shvatili da nas nema baš toliko, nekako smo se povezali kao alternativna skupina, a ne žanrovski.

Toni Kolar: Da ne zaboravimo Trebinje. Imamo ekipu iz Trebinja s kojom smo također ostvarili suradnju. Doveli smo zajedno sa njima Space Eater iz Beograda, jer bi bilo nemoguće isfinansirati put bendu od samo jednog koncerta.  Radili smo to u paketu, dva dana za redom, čak smo i mi otišli dan poslije našeg koncerta u Trebinje i super smo se proveli, upoznali super ekipe, bilo je predobro.

Toni Kolar: Sve je to još u nekoj početnoj fazi razvoja. Ljudi tek počinju polako da nadolaze i da razumiju to. Mi nastojimo to objasniti ljudima i zato koristimo taj slogan „Svi smo mi scena“, jer želimo istaknuti da je svačiji udio u tome bitan. Svako ko je jednom došao na koncert i platio upad ima zasluge za održavanje te scene u Mostaru. Za festival koji sad radimo dobili smo podršku od Bojana Galića, kojem se ovim putem zahvaljujemo, koji nam je uradio dizajn za plakate, od sebe nam isprintao karte… Takvih ljudi ima. Ali se ipak na kraju to svede na jedan zatvoreni krug ljudi koji funkcionira po tom načelu solidarnosti. Još uvijek je to na nekoj prijateljskoj osnovi, više nego što ljudi razumiju da ako dođeš na koncert i platiš upad gdje idu ti novci od upada, koliko je bitno da kupiš album ili majicu benda, koliko truda, vremena ljudi izdovje da snime taj album… To se kod nas malo cijeni. Kod nas ako hoćeš imati bend, moraćeš puno svog novca da uložiš u to.

Toni Kolar: Ove godine imamo šest bendova od toga dva lokalna, jer želimo da tim lokalnim bendovima pružimo podršku da se pokažu na malo posjećenijem koncertu, gdje će biti bolji zvuk, gdje je to medijski popraćenije… Dovodimo još četiri gostujuća benda, tri iz Sarajeva, jedan iz Tuzle. Iz Tuzle nam dolazi Toxicdeath, legendarni metal bend, koji je svojevremeno bio sinonim za bh. scenu. Iz Sarajeva dolaze Festival of Mutilation, technical death metal bend, koji je trenutno možda regionalno najaktivniji i naprepoznatljiviji bend sa bh. metal scene. Možda su čak i najoriginalniji jer su unijeli nekog etna u svoj zvuk i prenose taj zvuk ovih prostora kroz metal muziku. Dolazi nam i groove death metal bend Man Down i Essence of Black, doom metal. Tu su i lokalni bendovi Crustalno jasno i melodic death metal Disparity.

Festival se održava u subotu, 6. 12. u OKC Abrašević, sa početkom u 19.30 sati, točno. Zato što nam je satnica gusta i svi bendovi moraju da dobiju koliko toliko pošteno vrijeme za set listu. Nadamo se da će ljudi da ispoštuju to od početka.