Poslije skoro četiri godine robovanja i junačke borbe protiv ugnjetača, Mostar je 20. februara, u slobodi, prvi put u svom postojanju, pozdravljajući oslobodioce, sasvim spontano i nedvosmisleno rekao svoju riječ. Mostar je gromoglasno i odlučno izrazio svoju vjernost narodnooslobodilačkoj borbi i novoj Jugoslaviji, i isto tako odlučno osudio izdajnike i reakcionare, neprijatelje naroda i narodne slobode.
(Iz napisa nepoznatog novinara, list „Sloboda“, 1945.)
U 10 sati prije podne skoro čitav grad je izašao na ulice da posmatra DEFILE TRUPA N. O. VOJSKE, da pozdravi vojsku osloboditeljicu. U ovom svečanom defileu, koji je prošao kroz čitav grad, učestvovale su samo neke jedinice 8. Korpusa. Na svečanoj tribini, podignutoj pred hotel „Bristolom“, nalazili su se generali drugovi Petar Drapšin i Vlado Šegrt, kao i načelnik štaba Hrvatske Pavle Jakšić, sa svojim štabovima, pored potpredsjednika ZAVNOBIH-a druga Avda Huma i člana predsjedništva ZAVNOH-a druga Vicka Krstulovića, te mnogih drugih pretstavnika vojske, jedinstvenog NO fronta i narodne vlasti. Prolazeći pored ove tribine, vojska je pozdravljala prvoborce NO borbe, koji su, sa svoje strane, neprestano otpozdravljali. Naročito srdačno, spontanim i snažnim aplauzom i klicanjem, pozdravljalo je NO vojsku građanstvo Mostara. Građanstvo je imalo prilike da vidi proslavljene ratnike iz 1. Dalmatinske proleterske brigade, iz Jedanaeste Dalmatinske i 3. Prekomorske, i drugih čuvenih dalmatinskih brigada. Odlično opremljena vojska, a najviše brojna odjeljenja teške i lake artiljerije, te blindiranih kola i tenkova, ostavili su vanredan utisak na građane Mostara, kojima je neprijateljska propaganda sasvim drukčije predstavljala narodnu armiju.
Poslije podne, blizu 10.000 ljudi sakupilo se na trgu pred opštinom da saslušaju riječi svojih poznatih prvoboraca i najistaknutijih svojih sugrađana, rodoljuba. Povorke naroda, u prvom redu radništva, rano su počele pristizavati na zborište, noseći mnogobrojne transparente i zastave. Već prije 14 časova prostrani trg bio je potpuno ispunjen.
Veliki narodni zbor otvorio je jedan od najpoznatijih sinova slobodoljubivog Mostara, drug Salko Fejić, potpretsjednik NOF-a za Hercegovinu. On je istakao ulogu Mostara u NO borbi Hercegovine i izrazio uvjerenost u njegovo dosljedno i nepokolebljivo držanje u toku dalje borbe – u toku borbe za učvršćenje tekovina oslobodilačkog rata. Pošto je pozvao učesnike zbora da odaju poštu palim borcima, drug Fejić je dao riječ Danijalu Samokovliću, uglednom mostarskom građaninu, koji je ukratko srdačno pozdravio skupljeni narod i naglasio beskrajnu ljubav grada prema oslobodilačkoj vojsci.
Burno je pozdravljen od mase, govorio je zatim komandant 8. korpusa general-major Petar Drapšin.
On je, između ostalog rekao sljedeće:
„Krv koju su po ulicama Mostara prolili dalmatinski borci jeste još jedan dokaz da je bratstvo narodne Jugoslavije jedna stvarnost. Mi, dalmatinski borci, vratili smo hercegovačkim borcima onaj dug koji su oni nama učinili u borbama za oslobođenje Južne Dalmacije.“ Ističući rodoljubivost Mostara, odakle je i sam 1941. pošao u patizane, general Drapšin je zahvalio građanstvu na držanju u borbama za oslobođenje grada i na velikoj pomoći pruženoj trupama NO vojske i na kraju rekao: „Kada pitaju gdje je hrvatski narod, gdje su njegovi pravi sinovi, ja mogu, kao komandant 8. Korpusa, reći da su sinovi hrvatskog naroda – nasuprot izdajničkoj Pavelićevoj bandi i reakcionarnoj Mačekovoj kliki – u redovima NOVJ. Dalmatinski borci nikada neće zaboraviti oduševljenje i srdačnost koju su ovdje sreli i oni još jedanput obećavaju da će ustrajati u borbi do konačnog oslobođenja naše domovine“.
Uz veliko oduševljenje i poklike naroda, dobio je riječ potpetsjednik ZAVNOBIH-a, drug Avdo Humo koji je istakao da je naš pokret uspio i stekao toliki ugled u svijetu samo zato, što sa njim rukovode najbolji sinovi našeg naroda. „Nikada narodi Jugoslavije nijesu bili tako zabratimljeni, pod jedinstvenim vođstvom, kao u toku ove borbe. Radi toga smo i uspjeli da izvojujemo tekovine koje danas imamo, da savladamo nevjerovatne prepreke koje su nam stajale na putu. Ostao nam je još jedan front koga moramo savladati – privredni front. Taj front je težak, ali mi ćemo zajedničkim naporima ipak uspjeti da i njega savladamo. Naša Bosna i Hercegovina može da se izgrađuje, da se obnavlja i preporađa jedino kroz bratstvo i jedinstvo. Radi toga pitanje bratstva i jedinstva mora da postane pitanje našeg svakodnevnog života i napora. Radi toga je svaki onaj ko ometa bratstvo i jedinstvo neprijatelj naših naroda i njega treba uništiti“. Dalje je drug Humo rekao: „Nikada srpstvo nije bilo slobodnije kao danas, nikada hrvatstvo nije imalo slobode kao danas, nikada Muslimani nijesu bili slobodni i zadovoljni kao danas. Prvi put otkako postoji Bosna i Hercegovina našli su se braća po krvi i zajedničkom poslu. Neprijatelj je onaj koji govori da mi hoćemo da uništimo srpsko ili muslimansko ili hrvatsko ime. Sloboda vjere, sloboda savjesti i nacionalna sloboda, to su osnovna načela koja je postavio naš pokret u početku borbe i koja danas sprovodi“. Na kraju govora drug Avdo Humo rekao je: „Mostar je oslobođen i ostaće slobodan zauvijek. Na nama je da sve naše sposobnosti uložimo u izgradnji naše zemlje, da sve naše snage damo za pomoć naše vojske, kako bi još porobljeni krajevi naše domovine bili što prije oslobođeni“. Poslije druga Huma, čiji je govor izazvao burna odobravanja, govorio je general-major Vlado Šegrt, komandant 29. divizije.
Dugotrajno i srdačno pozdravljen, general Šegrt je rekao: „Mi Hercegovci sa punim pravom možemo da kažemo da je naš dragi Mostar među prvim gradovima naše Nove Jugoslavije. To je on dokazao još 1941. Tada je Mostar poslao svoje najbolje sinove u oružane odrede, i stvorio prvi partizanski odred u Hercegovini. Kroz blizu četiri godine borbe, Mostar je dao stotine svojih najboljih sinova za oslobođenje Jugoslavije, na čelu sa Mujom Pašićem, Karlom Batkom i dr. Mujićem. Drug Šegrt je zatim istakao ulogu mostarskih boraca u stvaranju 10. Hercegovačke brigade i u njenim slavnim pobjedama po Bosni i Hercegovini, a zatim ulogu Mostarskog bataljona u toku Pete neprijateljske ofanzive. Napominjući da su sinovi Mostara svojom hrabrošću i odlučnošću uvije služili kao primjer, general je završio govor pozvavši rodoljubivi Mostar da nastavi putem njegovih najboljih sinova koji su dali svoje živote za slobodu domovine.
Dr. Cvitan Spužević poznati rodoljub i ugledni Hrvat Hercegovine, duboko ganut rijetkim slavljem koje je Mostar doživio, u svome govoru naročito je podvukao zahvalnost koju narodi Hercegovine duguju oslobodiocima Mostara, a zatim oštro napao i osudio protivnarodni rad hrvatskih reakcionara koji se kupe oko izdajnika Mačeka. Poslije njega, govorio je pretsjednik Oblasnog NOO za Hercegovinu pop Novak Mastilović.
On je naročito istakao nesalomivu vezu naših naroda sa bratskim sovjetskim narodom i njegovom vojskom, a zatim se osvrnuo na ulogu srpskog naroda u ovoj NO borbi i u razbijanju zavjereničkih izdajničkih planova kralja Petra. Na kraju je pretsjednik Mastilović pozvao narod Mostara da se svrsta u bojne redove da pođe putem Jedinstvenog NO fronta.
Poslije pretstavnika savezničke misije pri 8. Korpusu, koji je pozdravio takođe okupljeno građanstvo, govorila je drugarica Olga Marasović – Danilović, član ZAVNOBIH-a. Ona je podvukla junačko držanje žena Mostara u trogodišnjoj borbi i pozvala građanke i građane Mostara da napregnu sve snage za pomoć fronta.
Zatim je govorio ispred antifašističke omladine drug Branko Kovačević, koji je naveo niz svijetlih primjera iz borbe mostarskih omladinaca, pozivajući omladinu Mostara da pođe njihovim putem. Na kraju je prisutne pozdravio i pukovnik Vicko Krstulović, član Pretsjedništva ZAVNOBIH-a i poznati prvoborac hrvatskog naroda. On je Mostarcima čestitao veliki dan njihovog oslobođenja i ukazao na nerazdvojno bratstvo narada Bosne i Hercegovine i naroda Hrvatske u demokratskoj federativnoj Jugoslaviji, koje je iskovano kroz ovu borbu.
Zaključujući zbor, drug Salko Fejić predložio je narodu da se uputi pozdravna depeša maršalu Titu, AVNOJ-u, ZAVNOBIH-u i glavnom odboru NOF-a za Bosnu i Hercegovinu, što su prisutni jednoglasno i oduševljeno usvojili.
Izvor: „Za pobjedu i slobodu“, Mostarska operacija, govore učesnici, Okrugli sto, 13. februar 1985.
(AbrašMEDIA)
Pročitajte još:
Alija Kreso: Dva izlaska iz Mostara
Samija Bubić- Slipčević: Borbe i otpori u Mostaru
Mostar u borbi za slobodu: Politički aktivizam revolucionarke Dragice Krnić