Kako se antifašizam u Češkoj u procesu stvaranja nove vlade stavlja u istu ravan s fašizmom
Devedesetih godina me izluđivalo kad bi me u zapadnim zemljama i u Češkoj pitali da im objasnim kako je moguće da se mi tamo tako divljački ubijamo, a u načinu na koji su postavili pitanje već im u očima vidim odgovor o balkanskim divljim plemenima koji, eto, ratuju jer drugačije ne znaju. Najviše me smetala kombinacija suosjećanja s jedne, i teško skriveni prezir na licu s druge strane, koji je odavao neizgovorene riječi „kod nas to ne bi bilo moguće“.
Piše Sofija Kordić, Peščanik.net
Ako nas je historija išta naučila to je da je moguće sve i svugdje.
Većina ljudi i s istoka i zapada zna Češku preko praškog proljeća, Vaclava Havela, sjajnih, duhovitih filmova i odlične književnosti, vrhunskih muzičara, jazza i klasike posebno, prekrasne arhitekture, općenito preko iznimno bogate kulturne baštine, ali i najboljeg piva na svijetu i racionalnih, praktičnih, vrijednih, vickastih i mudrih ljudi. I pored svega nabrojanog moguće je da u takvoj zemlji, s bremenitim povijesnim iskustvom, u buduću vladu zasjednu političari iz stranaka koje mirne duše mogu nazvati neofašističkim.
Bivši premijer Andrej Babiš, oligarh i populist, nakon trijumfalne pobjede na izborima ipak ne može vladati sam, pa trenutno pregovara s dvije ekstremno desne stranke. I sam, doduše, predstavlja dark side (u evropskom parlamentu u frakciji je „Patrioti za Evropu“ zajedno s Orbanom, austrijskim slobodnjacima, Marine Le Pen itd.), a sad u svoje kolo mora izabrati još veće mračnjake od sebe. Pri tom ne želi da izgledaju baš potpuno crno, jer je u svom prvom mandatu od 2017. do 2021. uspješno balansirao između Brisela i populizma čuvajući prije svega svoje poslovno carstvo, holding Agrofert.
Konce mu, međutim, mrse budući koalicijski partneri, čelni ljudi dvije stranke, odnosno njihove biografije i afere koje vuku sa sobom. O stranci Sloboda i direktna demokracija (SPD) i njezinom čelniku Tomiju Okamuri, borcu protiv migranata, islama, Roma, EU već smo pisali na ovim stranicama. Trenutno je pretendent na mjesto predsjednika češkog parlamenta, a suočen je s kaznenom prijavom za širenje rasne mržnje i netrpeljivosti.
Pozabavit ćemo se drugom strankom, s kojom Babiš mora u koaliciju, novom u parlamentu, opskurnog naziva Motoristi. Članovima i ljubiteljima stranke fetiš su fosilna goriva i motor s unutarnjim sagorijevanjem, a Green deal, ljevica, migranti, nevladine organizacije, LGBTQ+ predstavljaju svo zlo ovog svijeta.
Mandataru Babišu Motoristi su iz svojih redova predložili Filipa Tureka za ministra vanjskih poslova, svog počasnog predsjednika i donedavnog zastupnika u Evropskom parlamentu. Poduzetnik, bivši rally vozač i influenser Turek je prije svega, blago rečeno, zaljubljenik u nacističku ideologiju. Fotografiran je nekoliko puta s uzdignutom desnicom u zraku, posjeduje razne kolekcionarske predmete s nacističkim simbolima, uključujući i SS bodež. Objavljene su i preslike njegovih komentara na Facebooku od 2013. nadalje, u kojima šalje njemu nepodobne ljude u plinske komore, naziva ubojstva muslimana „čišćenjem“, veliča Mussolinija i Hitlera, a potonjeg naziva svojim zlatnim taticom. Objavljivao je i da uvijek natoči 88 litara goriva, a brojka 88 je simbol za nacistički pozdrav „Heil Hitler“.
List DeníkN poslije oktobarskih izbora objavio je dodatne, sad već izbrisane objave Tureka na društvenim mrežama koje su podigle dodatnu buru u javnosti i zadale ogromne glavobolje Babišu u sastavljanju vlade, jer kako na mjesto šefa diplomacije postaviti čovjeka koji se na društvenim mrežama profilirao kao teški ekstremist, rasist, ksenofob, homofob, nasilnik i ženomrzac. Bivša partnerica ga je optužila za nasilje, silovanje i prijetnje smrću.
„Zapaliti nešto je glupo, ali činjenicu da je spaljeno ciganče treba uzeti kao olakotnu okolnost.“
„Obama je crnčuga koji u najboljem slučaju može na željezničkoj stanici prodavati hašiš.“
„Neka Arapi umjesto crnčuge žive u Bijeloj kući, a za ostale ima dosta mjesta u radnim logorima. Postoji još i super zemljište koje se zove Izrael.“
„Židovskim boljševicima nosi darove Djed Mraz ili Santa Claus, meni Isusić, a kad sam zločest onda ih darujem sam sebi ili mi ih donese Hitler.“
„Dok pravo glasanja za žene nije zahvatilo svijet, na planeti je vladao red. To je najveća greška 20. stoljeća.“
Prva citirana Turekova izjava odnosi se na događaj iz 2009. godine u mjestu Vítkov, kada je skupina skinhedsa bacila Molotovljeve koktele u kuću romske obitelji. U požaru je teško stradala dvogodišnja djevojčica, zadobila je opekline na osamdeset posto tijela i preživjela je zahvaljujući brzoj intervenciji liječnika, operirana je nebrojeno puta.
Pored navedenih gadosti otkriveno je da je i potencijalni šef diplomacije u martu 2017. izazvao diplomatski incident kada je iza brisača automobila zaposlenika saudijske ambasade u Pragu ostavio sliku vješala, te istrošenu patronu na krov vozila. Saudijsko veleposlanstvo odgovorilo je hitnom diplomatskom notom. Policija je identificirala Tureka na snimkama kamera, koristio je istu garažu s diplomatom, priznao je čin tvrdeći da je reagirao impulzivno nakon što se nepoznati muškarac u tom automobilu navodno neprimjereno ponašao prema njegovoj tadašnjoj djevojci, a da je patrona slučajno završila na krovu automobila kada mu je ispala iz džepa, što se sve pokazalo neistinitim. Policija je slučaj zatvorila kao prekršaj i kaznila Tureka novčanom kaznom. Saudijski diplomat je, pak, promijenio prebivalište.
Turek i stranka su njegove pisanije na društvenim mrežama u početku poricali. Onda se pojavio bivši Turekov prijatelj, novinar, koji je izjavio da izlazi iz anonimnosti radi svoje sigurnosti priznajući da je on novinarki DenikaN poslao sreenshotove s Turekovih profila na društvenim mrežama, jer je smatrao da takav čovjek ne smije biti na visokoj političkoj funkciji. Objave su Motoristi tada branili specifičnim crnim humorom koji Turek navodno njeguje i stavljali su sve u kontekst političke hajke protiv Tureka i stranke. Novinarki koja je objavila Turekove citate s društvenih mreža najzagriženiji Turekovi fanovi napravili su pakao od života raznoraznim, nimalo bezazlenim prijetnjama, nakon čega je reagirao Međunarodni institut za štampu (IPI) i javno pozvao Tureka da smiri svoje pristaše, a policija istražuje cijeli slučaj.
Sve napisano služi kao uvod u najluđi dio priče. Motoristi, pa i Babišova stranka ANO skreću pozornost javnosti sa Tureka upozoravajući na Antifu, što je već oprobani američki i mađarski recept. Naime, lider Motorista Petr Macinka u zabrinutom tonu je izjavio kako je, eto, jedna stvar „neprimjeren Turekov crni humor, ali ono što ga jako zabrinjava jest da je bivši lider Piratske stranke Ivan Bartoš bio tri godine potpredsjednik vlade, a da je u prošlosti sudjelovao u akcijama terorističke organizacije Antifa“.
Odmah nakon njega, praktički istu stvar ponovio je drugi čovjek Babišove stranke ANO Karel Havlíček. Portal lijeve orijentacije Alarm upozorava da se u Češkoj sad pokušava ono što su Orbán u Mađarskoj i Trump u Americi već uspjeli – antifašističku kritiku svojih vlada gurnuti na sam rub zakona, pa i izvan njega. Iako se sigurnosni stručnjaci više-manje slažu da Antifa kao samostalna organizacija ne postoji i da ni na koji način ne ispunjava uvjete za klasifikaciju kao teroristička organizacija, krajnje desni političari sada pokušavaju kriminalizirati Antifu – na koga god pod tim mislili.
Alarm podsjeća da su se u Češkoj antifašisti organizirali kao odgovor na rastuće nasilje neonacista, koji su devedesetih i nultih godina bili odgovorni za niz ubojstava i fizičkih napada na pripadnike manjina i pripadnike anarhističke i ostalih supkultura. Brutalno nasilje neonacista značajno je smanjeno tek nakon što su se antifašistički aktivisti izravno suočili s neonacistima na ulicama i zastrašili ih. Bez brutalnog neonacističkog nasilja vjerojatno se nikada ne bi pojavila militantna antifašistička aktivnost, piše Alarm i naglašava da su neonacisti napadali Rome, Vijetnamce, queer osobe, anarhiste, skejtere, pankere i druge, a radikalni antifašisti samo neonaciste.
„Danas živimo u vremenu kada je biti rasist društveno prihvatljivo, ali osoba fotografirana s antifašističkim simbolom mora to objašnjavati javnosti, kao da je to nešto čega bi se trebala sramiti“, komentirao je još 2018. Ivan Bartoš iz Piratske stranke.
Sjećam se dobro devedesetih kada su u Češkoj ubijani i napadani ljudi zbog različite boje kože, izvještavala sam o tome. I tada su postojali ekstremisti u parlamentu, ali se nitko od političara iz ostalih stranaka nije htio dovoditi u vezu s njima, pa ni toliko da ih kamera slučajno ne uhvati u razgovoru, ili da sjede jedni blizu drugih. Sada će takvi ući u vladu.
Alarm upozorava na slom poslijeratnog antifašističkog konsenzusa i napore desničara da preko napada na antifašiste rehabilitiraju krajnje desničarsku politiku u Evropi i postupno preuzmu kontrolu nad evropskim institucijama. U Češkoj nasilje danas čine samo neonacisti, a ne antifašisti. Nedavno je oko 30 neonacista napalo mirne demonstrante protiv fašizma i rasizma u Frýdek-Místeku, a policija nije uspjela zaštititi antifašiste.
Da je slučaj oko Motorista i Filipa Tureka važan dio borbe za očuvanje antifašističkih temelja češkog društva i politike smatra i povjesničar Rudolf Kučera. Podsjeća kako su fašisti poslije Prvog svjetskog rata postali majstori nove igre, kada su zahvaljujući razvoju tehnologije u politiku uveli senzacionalizam i vizualni element, a javnu raspravu zamijenili efektom. Koristili su film za stvaranje mitova o vođi, masovne parade kao spektakl i, prije svega, radio kao alat za izravnu, emocionalnu komunikaciju. Benito Mussolini bio je prvi svjetski vođa koji je sustavno koristio radio za izravno obraćanje masama u domovima i tvornicama, a njegov glas im je dao osjećaj da su, unatoč vlastitim neuspjesima i frustracijama, dio nečeg novog, ogromnog i moćnog. Današnja radikalna desnica nastavlja ovu tradiciju, ističe Kučera. Njezina pozornica su, pak, društvene platforme, gdje kratki, efektni videozapisi omogućuju političarima da se izravno obrate svojim pratiteljima i pruže im osjećaj da ih netko razumije.
Za Kučeru Turek nije samo usamljeni provokator, već proizvod i akter postfašističkog svijeta. Uspoređuje ga s Andrew Tateom. Njegov imidž je lifestyle brend za nezadovoljne – moderni oklop sastavljen od cinizma, blještavog luksuza i agresije, a sve pojačano algoritmima društvenih mreža. Njegovi glasači uglavnom su mlađi muškarci kojima imponira Turekov macho izgled, pomno izgrađeni imidž karizmatičnog i uspješnog čovjeka, a govori ono što neki mladići, nesigurni jačanjem ženske emancipacije, žele čuti. U tzv. borbi za očuvanje tradicionalnog svijeta koju simboliziraju motori s unutarnjim sagorijevanjem, u površnom društvu gdje su nesolidarnost, individualizam, novac, uspjeh i blještavilo glavni kriteriji da se nekoga smatra uzorom, mladi su se lako navukli.
Na policama čeških knjižara dostupna je Turekova knjiga Hranátá legenda (u prijevodu Kockasta ili Koščata legenda, što je aluzija na Turekov izgled) u kojoj otkriva svoju životnu priču, i kako je došao do kolekcije 13 oldtimera: Jaguara, Rolls Roycea, Aston Martina itd. Vlasnik je i automobila Chrysler Imperial Le Baron, koji je nekad pripadao gabonskom diktatoru Omaru Bongu. Prije nekoliko dana novinari su otkrili novi Turekov skandal, da je u biznisu s prodajom automobila primao novac na ruke i nije plaćao porez.
Češki novinari otkrivaju i da će Babiš uskoro predsjedniku Petru Pavelu predati listu kandidata za ministre, uključujući i Tureka, te da tako ostavlja predsjedniku da kaže „ne“, kako bi Babiš ostao čist pred Motoristima čiji mu glasovi trebaju prilikom glasanja o imunitetu u parlamentu. Babiš je pod kaznenom istragom za pronevjeru novca iz evropskih fondova.
Povjesničar Rudolf Kučera podsjeća da je Masaryk okarakterizirao fašizam kao anonimnu zajednicu nezadovoljnih i odbačenih – patološki talog društva, ali da nije mogao ni slutiti kao se taj talog može organizirati putem digitalnih tehnologija. I nakon sto godina frustrirani ego, miris benzina i energija mržnje ponovno su najmoćniji motor političke mobilizacije.
„Povijest se ne ponavlja, ali se rimuje. Prije sto godina, slična priča započela je neupadljivo – frustrirani muškarci koji su se osjećali kao da im je netko ukrao njihov svijet stvorili su oklop okrutnosti i mržnje. Tvrdili su da samo štite tradicionalne vrijednosti i žrtve nepravednog sistema. Tvrdili su da je nasilje legitiman odgovor na njihovo poniženje. Svi znamo kamo je taj oklop na kraju odveo Europu. Oni koji danas misle da se to ne može ponoviti trebali bi shvatiti da su mehanizmi isti – samo su tehnologije još učinkovitije.“