Pored super zanimljivih projekcija četiri dokumentarna filma recentne produkcije, u sklopu Mix Art Festa, bit će upriličen i Okrugli stol na temu „Dokumentarizam kao prostor slobode“.
Šta je dokumentarni film danas i koji je njegov prostor slobode? Na koji način se razlikuje od reportaže ili nekih dodataka igranim filmovima? Ova pitanja mogu se postaviti i na drukčiji način, koji se danas često izbjegava, a koji je jednostavno najprecizniji – šta je dokumentarni film kao umjetnost?
Okrugli stol će se održati u Muzičkom centru Pavarotti, u petak, 11. 11. sa početkom u 13.30 h.
Učestvuju: Goran Dević, Ivan Ramljak, Damir Markovina, Tonći Gaćina i Josip Lukić
Moderator: Ronald Panza
O autorima:
Goran Dević je filmski redatelj koji pripada inovativnoj generaciji hrvatskog filma, onoj koja je zaslužna i za razvoj novog hrvatskog i regionalnog dokumentarizma. Od prvog dokumentarca „Uvozne vrane“ iz 2004. sve do filmova „Buffet Željezara“ iz 2017., te „Na vodi“ iz 2018., autor varira teme ratne i poratne traume, posebno one izazvane lokalnim oblicima raznih tranzicija. U njegovom fokusu najčešće je njegov rodni Sisak, nekadašnji industrijski mali veliki grad, koji je postao neki oblik puste zemlje nakon rata i gašenja njegovog ponosa – slavne Željezare Sisak, te sudbine ljudi povezane s nekadašnjim životom.
Ostali dokumentarni filmovi su „Nemam ti što lijepo reć“, „3“, „Sretna zemlja“, „Poplava“, „Donžuani“, „Dvije peći za udarnika Josipa Trojka“, „U ime Republike Hrvatske, Hrvatskog narodnog preporoda“ te još desetak naslova.
Osim najvažnijih nagrada u Hrvatskoj, njegov rad je vrednovan nagradama u Linzu, Ljubljani, Beogradu, Sarajevu, Oberhausenu, Leipzigu, Cottbusu, Prizrenu, Pragu. Radi kao docent na odsjeku na BA i MA studiju Filmske i Tv režije (Dokumentarni film) Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.
U Mostaru će Goran Dević predstaviti MA odsjek studija Dokumentarnog filma.
Damir Markovina je već par decenija poznat kao akademski glumac, član ansambla HNK iz Zagreba. Posljednjih par godina Damir je studirao dokumentarni film i prvi rezultati njegovih studentskih i post-studentskih filmova su više nego uspješni.
Film „Čekaj me“, u kojemu bilježi obiteljsko okupljanje nakon pandemijske krize i jedno od posljednjih putovanja baki, dobio je glavnu nagradu na AJB Doc Film Festivalu te nagradu za najbolju režiju na 30. Danima hrvatskog filma, a sa uspjehom je prikazan i na drugim uglednim festivalima. Ovih je dana njegov novi film „Dezerteri“, važno djelo o izgubljenoj mostarskoj ratnoj generaciji, imao premijeru na prestižnom festivalu „Jihlava“ u Češkoj. Ovo je bila premijera iz snova, jer je film dobio nagradu za Najbolji film u kategoriji Istočnoeuropskog filma, a nagrađena je i obrada zvuka.
Autor je već snimio novi film s temom mostarskog iskustva i života, a nema sumnje da će nastavak njegovog rada i dalje razvijati ovu temu. Mostar je konačno dobio autorsku osobnost koja je u stanju, u kontinuitetu, dostojanstveno i kvalitetno pričati priče iz samog srca grada.
Ivan Ramljak je i prije nego je postao najpoznatiji kao redatelj filmova raznih formata, već dvadesetak i više godina poznat kao svestrana kulturna pojava. Novinar, kritičar, muzičar, DJ i kulturni producent, organizator filmskih večeri i istraživač, s posebnim naglaskom na rijetki filmski izraz, razvio se s godinama u prvoklasnog filmskog autora i filmskog znalca. Njegova kinematografija uključuje filmove različitih formi, od kratkih eksperimentalnih i dokumentarnih filmova do posljednjeg, dugometražnog dokumentarnog filma „O jednoj mladosti“.
Ostali filmovi su mu „Kino otok“, „Brodovi i dalje ne pristaju“, „Mezostajun“, „Dom boraca“, „Baba Višnjina 38“, „Najpametnije naselje u državi“, „Oslobođenje u 26 slika“, „In utero“, „Trapula“. U ovim filmovima često se dotiče načina života u malim sredinama, posebno u onim otočkim, u kojima Ramljak i često boravi tokom godina, tražeći načina kako pronaći život kina u malim izoliranim zajednicama.
Drugi filmovi bave se i kulturom sjećanja, poput „Doma boraca“, a posebno uspješan i ujedno jako autentičan u iskustvu, upravo je diplomski film „O jednoj mladosti“. Ovaj film, koji se smatra ponajboljim hrvatskim dokumentarcem protekle decenije, osvojio je nagrade praktički na svakom festivalu na kojem je prikazivan, a prikazan je u većini evropskih zemalja. Autor se u ovom filmu aktivno sjeća svog preminulog druga Marka Čaklovića, koji je nažalost kasnije izgubio svoj život. Film je vrlo specifičan jer je u potpunosti složen od fotografskog rada Marka Čaklovića, čiji rad Ramljak ponovo otkriva kao visoko kvalitetan. Tragajući za tragičnom sudbinom prijatelja, koji se od njega u jednom trenutku udaljio, Ramljak bolno i autentično iskreno progovara o vlastitom suočavanju sa jednom teškom životnom situacijom.
Tonći Gaćina je filmski redatelj koji je najprije završio studij Filma i Videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu da bi kasnije diplomirao na studiju Dokumentarni film na ADU u Zagrebu.
Ono što je posebno kod ovog autora jeste da se razvijao i stasao kroz rad Kino-kluba „Split“, čiji je i danas istaknuti član i voditelj. I bez obzira na visoko obrazovanje koje je s vremenom stekao, Gaćina i dalje radi radionice filma za polaznike kino kluba.
Njegovi prvi filmovi kao što su „Nasljeđe“, „Vatra“, „Lignje“, „Kultura na radničkoj traci“, proizvedeni su u produkciji Kino-kluba ili u koprodukciji. Diplomski film s ADU – „Turizam“, s uspjehom je prikazan u okviru posebnog programa Future frames festivala u Karlovim Varima.
Osim kao redatelj, Gaćina se često profesionalno bavi i snimanjem, te montažom. Glavne teme filmova ovog autora također se bave morskim putevima i pričama iz života otočkih stanovnika, posebno ribara i ostalih radnika. Ne nedostaje im humora i blage ironije dok pokušavaju pokazati pravu priču iza turističke razglednice.
Josip Lukić je još jedan od istaknutih predstavnika, novog „južnjačkog“ vala u hrvatskom filmu. Najprije je studirao ekonomiju, a onda se pronašao na studiju režije na ADU u Zagrebu. Iako voli sve forme i oblike filmova, gdje one nisu nimalo inferiorne onim dužima, posebno cijeni vježbe i radnje koje je usvojio radeći dokumentarne filmove.
Prema vlastitom priznanju on se ipak razvija prema igranom filmu, pa zato stvara određene vrste hibrida u svom izrazu. Do sada je napravio filmove „Minjonja Njanjonja“, „Južno voće“, „Bijeli Božić“, „Nema zime za komarce“, „Majči“. „Bijeli Božić“ je dobitnik specijalnog priznanja Zagreb film festivala, „Nema zime za komarce“ je najbolji studentski film ovogodišnjeg Sarajevo film festivala, a „Majči“ je osvojio Grand prix na Danima hrvatskog filma.
(AbrašMEDIA)