Filmski redatelj, scenarista, TV urednik i književnik Namik Kabil kazao je kako mu umjetnost pruža mogućnost ‘pobjeći’ od banalnosti vremena i prostora u kojem živi.
– Stvaram svoj paralelni svijet u koji svaki dan mogu pobjeći kako me ne bi ‘pojela’ banalnost, posebice ambijenta i države u kojoj živimo, a svi smo svjesni te banalnosti, netko manje netko više. Također, jedan od razloga zašto se bavim umjetnošću je i zadovoljstvo stvaranjem tih paralelnih svjetova posebno ako ljudi vjeruju u te svjetove koje ste stvorili – kazao je Kabil koji je po prvi put u petak navečer u Narodnom pozorištu u Mostaru, u sklopu programa Književni most, predstavio drugo, dopunjeno izdanje autobiografskog romana “Amarcord”.
– Čovjek mora pronači i koristiti bilo kakav vjetar da bi išao naprijed. Sva priča i naklapanja o stvarima koje ne možemo promjeniti znaju biti zamorna i iscrpljujuća. Izvlače eneriju iz nas. Rad je jedina terapija koja daje rezultate, a umjetnost je jedan od načina da izbjegnemo apatiju – kazao je.
S obzirom da knjige nema u mostarskim knjižarama, program u mostarskom pozorištu bila je jedinstvena prilika za publiku da se kroz otvoreni razgovor s autorom, javnu književnu tribinu, upozna s knjigom čije je prvo izdanje predstavljeno na književnom sajmu Sa(n)jam knjige u Istri, gdje je “Amarcord” bio druga najprodavanija knjiga.
Kabil je rođen u Bosni, odrastao u Hercegovini, u Trebinju, živio i školovao se u SAD-u, a danas živi u Sarajevu.
O svemu tome Kabil piše u knjizi. O suncu u Hercegovini, godinama provedenim u Americi gdje odlazi početkom rata u BiH kao 25-godišnjak, o životu noćnog čuvara i taksiste i drugim poslovima koje je u Los Angelesu radio da bi zaradio za studij, o umjetnosti koja ga je spašavala od najvećeg leda – onog unutarnjeg.
Na samom početku knjige Kabil kaže kako nikada ne bi živio u Americi da nije bilo rata te kako je, uprkos svemu, tamo ostao devet godina i svih devet je bilo obilježeno otporom prema obećanoj zemlji. Jedan te isti otpor se mijenjao, rastao i smanjivao, razvlačio do neprepoznavanja, ali nikada nije prestajao biti to – otpor.
Danas, dvanaest godina nakon povratka, Kabil kaže kako shvaća da mu je američko iskustvo jedno od najvažnijih, bez obzira što je tamo otišao bježeći od rata i što nerijetko misli o sebi kao o ratnom profiteru. “Čudan je to osjećaj”, navodi Kabil u knjizi “Amarcord” koja u prijevodu znači Sjećam se.
– Činjenica da se mi nečega sjećamo ne znači uopće da se to dogodilo. Ne smatram da je sve čega sjećamo izmišljeno, ali sjećanje je jedna superhumana, posebna dimnezija ljudskosti svakog čovjeka, a pogled unazad nešto je što mi svakodnevno činimo i od čega ne možemo pobjeći – kazao je Kabil.
Predstavljanje drugog, dopunjenog izdanja Kabilove knjige “Amarcord” bio je posljednji događaj na programu Narodnog pozorišta Mostar u 2017. godini.
(FENA)