Kitovi ulješure vrlo su društvena bića koja zajedno lutaju svjetskim oceanima, roneći duboko u potrazi za golemim lignjama, njihovom omiljenom hranom.
Dok plivaju i love ovi ogromni morski sisari komuniciraju nizom brzih klikova koji zvuče kao kombinacija “Morseove abecede i pucanja kokica”, piše Lauren Sommer iz NPR-a.
Uz pomoć umjetne inteligencije naučnici počinju otkrivati neke od misterija komunikacije kitova. Pronašli su mnoštvo zvukova koje su nazvali “fonetskom abecedom kitova ulješura”, što otvara mogućnost da ovi sisari imaju vlastiti jezik baš kao i ljudi.
Istraživači su svoja otkrića objavili u časopisu Nature Communications.
Naučnici su između 2005. i 2018. snimili klan od 400 kitova ulješura u istočnim Karibima, a procjenjuju da je najmanje 60 jedinki završilo na snimkama. Koristeći napredne računalne algoritme detektovali su obrasce u zvukovima, što je sugerisalo da bi komunikacija ovih kitova mogla biti složenija nego što se ranije pretpostavljalo.
Kitovi ulješure zveckaju nizom brzih klikova koje su istraživači nazvali “kode”. Svaka koda sastoji se od 3 do 40 klikova. Osim što mijenjaju broj klikova koje naprave u brzom slijedu, kitovi često ubrzavaju ili usporavaju tempo svake kode, istraživači to nazivaju “rubato”. Ponekad dodaju dodatni “klik” na kraju kode, što naučnici nazivaju “ornamentacija”.
Na kraju je tim identificirao 156 različitih koda, svaka sa svojim rubatom, ornamentima, tempom i ritmom. Same za sebe, te kode mogu jednostavno biti besmisleni zvukovi. Ali kada se kombiniraju, mogle bi dati nešto slično slogovima, riječima ili čak rečenicama.
“Sada počinjemo pronalaziti prve gradivne blokove jezika kitova”, kaže koautor studije David Gruber za Associated Press, morski biolog i osnivač projekta CETI.
Istraživači još uvijek ne znaju što repertoar klikova znači, ako išta znači. Jedna je mogućnost da kitovi ulješure koriste klikove kao oblik jezika. No također je moguće da su zvukovi više kao muzika, koja može “imati snažan utjecaj na emocije, a da zapravo ne prenosi informacije”, kaže Taylor Hersh za New York Times, bioakustičar sa Univerziteta Oregon State koji nije bio uključen u istraživanje.
Izvor: Smithsonian Magazine
Prevod: AbrašMedia