Dok drveće može znatno ohladiti neke gradove tijekom dana, nova istraživanja pokazuju da krošnje drveća također mogu zadržavati toplinu i podizati temperature noću. Nova studija ima za cilj pomoći urbanistima da odaberu najbolje kombinacije drveća i lokacija za sadnju u borbi protiv urbanog toplotnog stresa.
Temperature u gradovima rastu širom svijeta, a urbani toplinski stres već je veliki problem koji uzrokuje bolesti, smrt, povećanje potrošnje energije za hlađenje zgrada, probleme društvene nejednakosti povezane s toplinom i probleme s urbanom infrastrukturom.
Neki gradovi već sprovode strategije ublažavanja efekata toplinskog stresa među kojima se ističe sadnja drveća. Međutim, nova studija Univerziteta u Cambridgeu upozorava da sadnja pogrešne vrste ili pogrešne kombinacije drveća na neoptimalnim lokacijama ili rasporedima može ograničiti njihovu korist.
Studija, objavljena u Communications Earth & Environment, otkrila je da urbano drveće može sniziti temperaturu zraka na razini pješaka do 12°C. Autori su otkrili da je uvođenje drveća smanjilo najviše mjesečne temperature ispod 26°C u 83% proučavanih gradova, zadovoljavajući ‘prag toplinske udobnosti’. Međutim, također su otkrili da se ta sposobnost hlađenja značajno razlikuje širom svijeta i da na nju utječu osobine pojedinačnih vrsta drveća, urbani raspored i klimatski uvjeti.
Autori ove studije analizirali su rezultate 182 studije objavljene između 2010. i 2023. koje se tiču 17 klima u 110 globalnih gradova ili regija, nudeći prvu sveobuhvatnu globalnu procjenu hlađenja urbanog drveća.
Tijekom dana drveće hladi gradove na tri načina: blokiranjem sunčevog zračenja; isparavanjem vode kroz pore u lišću; te aerodinamičkim mijenjam protoka zraka pomoću lišća. Noću, međutim, krošnje drveća mogu uhvatiti dugotalasno zračenje s površine tla, zbog aerodinamičkog otpora i zatvaranja stoma, mikroskopskih pora na površini lišća, djelomično kao odgovor na stres od vrućine i suše.
Varijacije prema vrsti klime
Studija je pokazala da urbano drveće općenito više hladi gradove u vrućim i suhim klimama, a manje u vrućim i vlažnim klimama.
U tropskoj vlažnoj i suhoj ili savanskoj klimi drveće može ohladiti gradove za čak 12 °C, koliko je zabilježeno u Nigeriji. Međutim, upravo u toj istoj klimi drveće je najviše grijalo gradove noću, do 0,8°C.
Drveće se dobro pokazalo u sušnim klimama, hladeći gradove za nešto više od 9°C i zagrijavajući ih noću za 0,4°C.
U klimama tropskih kišnih šuma, gdje je vlažnost veća, dnevni učinak hlađenja pao je na približno 2°C, dok je noćni učinak grijanja bio 0,8°C.
U umjerenoj klimi drveće može ohladiti gradove do 6°C i zagrijati ih za 1,5°C.
Studija ističe da će gradovi koji imaju otvoreniji urbani raspored vjerojatnije sadržavati mješavinu zimzelenog i listopadnog drveća različitih veličina. To obično rezultira većim hlađenjem u umjerenim, kontinentalnim i tropskim klimama, navode autori.
Kombinirana upotreba drveća u ovim klimatskim uvjetima općenito rezultira 0,5 °C većim hlađenjem nego u gradovima gdje se nalaze samo listopadna ili samo zimzelena stabla. To je zato što mješovita stabla mogu uravnotežiti sezonsku sjenu i sunčevu svjetlost, pružajući trodimenzionalno hlađenje na različitim visinama.
U sušnim klimama, međutim, istraživači su otkrili da zimzelene vrste dominiraju i učinkovitije hlade u specifičnom kontekstu kompaktnih urbanih rasporeda kao što je Kairo u Egiptu ili Dubai u UAE.
Općenito, drveće se učinkovitije hladi u otvorenim i niskim gradovima u suhim klimatskim uvjetima. U otvorenim urbanim tlocrtima, hlađenje se može poboljšati za oko 0,4 °C jer njihove veće zelene površine dopuštaju više i veće krošnje drveća i veću kombinaciju vrsta drveća.
Usklađivanje drveća s urbanim formama
Studija dalje ukazuje da odabir vrsta i smještaj moraju biti kompatibilni s urbanim oblicima. Treba pažljivo razmotriti orijentaciju ‘uličnog kanjona’, lokalne klimatske zone, omjer širine i visine, omjer vidljivog neba i druge urbane faktore koji utječu na učinke drveća.
Iako veći stepen pokrivenosti krošnjama drveća u uličnim kanjonima općenito rezultira većim učinkom hlađenja, pretjerano visoka pokrivenost može zadržati toplinu na razini pješaka, posebno u kompaktnim urbanim zonama u klimama s visokim temperaturama. Na takvim lokacijama preporučuju se uske vrste i strategije rijetke sadnje.
Istraživači naglašavaju da se ne možemo u potpunosti osloniti na drveće za hlađenje gradova te da će rješenja kao što su solarna zaštita i reflektirajući materijali i dalje igrati važnu ulogu.
Konačano, autori su razvili interaktivnu bazu podataka i kartu kako bi korisnicima omogućili procjenu učinkovitosti strategija hlađenja na temelju podataka iz gradova sa sličnom klimom i urbanim strukturama.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA