Prva reakcija međunarodnog tima istraživača je bila da to ne može biti istina. Ponovili su svoj test, i opet dobili isti rezultat. Ishod je bio isti i sa ostalom mjernom opremom. Iako su rezultati objavljeni istraživači još uvijek ne razumiju kako je to moguće: kvržice mangana na dnu oceana proizvode kisik.
Kvržice mangana su nakupine veličine krompira stare milione godina, koje sadrže vrijedne metale poput kobalta, bakra i nikla. Kompanije su nestrpljive da iskopaju ove ‘okeanske tartufe’, koje pomalo liče na vrlo skupe gljive jer su metali u obliku gomolja vrlo korisni za energetsku tranziciju.
Naučnici su ovo otkrili prije nekoliko godina na dnu Tihog okeana, uključujući i obale Meksika. Međutim nisu to željeli iznijeti u javnost dok ne dobiju moguće objašnjenje za tu pojavu. A to nije bilo tako lako. Standardna priča kaže da kiseonik nastaje kao nusprodukt fotosinteze u biljkama i algama. Ali fotosinteza nije moguća na morskom dnu jer je za taj proces potrebna svjetlost. A na dubini od četiri kilometra mrkli je mrak.
Kako bi 100 posto isključili da su kiseonik mogli proizvesti organizmi, u laboratoriji su naučnici u vodu dodali otrov, tako da je sav život umro. Ali nivo kiseonika nastavio je rasti. Kiseonik je stoga morao imati, kako ga biolozi zovu, abiotičko porijeklo.
Prirodna baterija
Najlogičnije objašnjenje, smatraju istraživači, jeste elektroliza. Ovo je hemijski proces u kojem se kompozitne supstance mogu rastaviti. Voda (H2O) se tada može razgraditi na vodonik (H2) i kiseonik (O). Čini se da čvorići mangana rade kao neka vrsta baterije.
Rezultati su objavljeni u naučnom časopisu Nature Geosciences.
Istraživači su došli do ovog objašnjenja jer su iz prethodnih istraživanja znali da rđa može proizvesti električnu energiju zajedno s morskom vodom. Mjerenja na čvorićima jasno su pokazala da na svojoj površini mogu imati napon od 0,95 volti. Nekoliko ‘gomolja’ zajedno brzo proizvodi napon AA baterije.
“Čini se da smo otkrili prirodnu geobateriju”, rekao je istraživač Franz Geiger u saopštenju za javnost.
“Ovo je moguće objašnjenje za proizvodnju tamnog kisika u oceanima.” Termin ‘tamni kiseonik’ je uporediv sa terminima ‘tamna energija’ i ‘tamna materija’, fenomenima koje nauka još uvijek malo razumije.
Nedostaju dijelovi slagalice
“To nije moguće na osnovu dosadašnjeg znanja iz biologije”, kaže ko-istraživačica Daniëlle de Jonge, ekologinja dubokog mora u Škotskom udruženju za nauku o moru.
Ostaje pitanje koliko kiseonika proizvode ‘gomolji’. “To, naravno, nije dugoročan održivi proces. Inače bi ti čvorići nestali, a oni su tu zaista milionima godina”, kaže morski geolog Gert-Jan Reichart iz istraživačkog instituta NIOZ, koji nije bio uključen u studiju.
„Mi naučnici kažemo: još nam nedostaju mnogi dijelovi slagalice o kvržicama mangana“, odgovara na studiju još jedan morski biolog sa NIOZ-a, Sabine Gollner. “Proizvodnja kiseonika je jedan od onih dijelova slagalice za koje nismo ni znali da postoje. Zato morate dobro razmisliti pre nego što počnete da vadite ove gomolje.”
Daniëlle de Jonge također naglašava nedostatak znanja. “Znamo dosta o dubokom moru, ali u isto vrijeme vrlo malo. Ima još novih stvari koje treba otkriti. Možda je proizvodnja kisika nasumičan proces koji zapravo ne doprinosi sistemu. Ali poenta je da mi ne znamo sigurno”.
Izvor: NOS
Prevod: AbrašMEDIA