Jedan napis “runskim pismom” iz vikinške ere, uklesan u kamen i čuven među stručnjacima, možda je zapis o strahovanju od klimatske katastrofe u Skandinaviji iz 9. stoljeća, pokazalo je novo istraživanje tima švedskih sveučilišnih stručnjaka.
Na stijeni nazvanoj “Rok”, kod jezera Vattern u središnjoj Švedskoj, uklesan je, kako se vjeruje, najduži poznati “runski napis” na svijetu.
Sastoji se od više od 700 “runa” – slova abecede staronjemačkog jezika, prenosi Beta.
Istraživači dugo smatraju da je ta stijena od pet tona, visoka 2,5 metra, spomenik pokojnom sinu, s napisom o junačkim pričama o vikinškim kraljevima i bitkama u kojima su se borili.
Kozmička ravnoteža
Ali, četvorica švedskih znanstvenika koja su se udružila da protumače taj napis, u radu objavljenom ovog tjedna, pišu da se u nekoliko dijelova tog teksta spominje prirodna opasnost, a ne vojna bitka.
“Vjerujemo da se tu govori o kozmičkoj ravnoteži”, rekao je profesor Sveučilišta u Geteborgu Per Holmberg, koji je predvodio studiju.
“Možda smo se do sada previše fokusirali na važnost vojne sile u tom tekstu, ali da je u tom napisu važnija religijska moć – da se svemir održi zajedno”, dodao je Holmberg.
Napis na stijeni o “smrti Sunca prije devet generacija” mogao bi se odnositi na ekstremno hlađenje klime 535-536. godine, koje je prouzrokovao izostanak roda usjeva i glad diljem svijeta.
“Moćna elita vikinškog doba sebe je vidjela kao jamce dobre žetve”, rekao je Olof Sundqvist, profesor povijesti i religije na Sveučilištu u Stockholmu.
“Oni su bili vođe kulta za koji se vjerovalo da održava krhku ravnotežu svjetlosti i tame”, objasnio je on.
Fimbulwinter – brutalna zima
“Norska”, sjevernogermanska mitologija, opisuje “Fimbulwinter” – brutalnu zimu koja je prethodila “kraju svijeta”.
U 9. stoljeću je bilo razloga da Vikinzi strahuju da će takva zima doći i zbrisati sav život na Zemlji, rekao je profesor arheologije sa Sveučilišta u Uppsali Bo Graslund.
“Prije nego što je podignut runski kamen Rok, bilo je mnogih događaja koji su vjerojatno izgledali krajnje zloslutno – jaka solarna oluja obojila je nebo u dramatične nijanse crvene, prinosi usjeva su bili mali zbog izuzetno hladnog ljeta, a kasnije je pomračenje Sunca nastupilo jednog jutra odmah nakon svitanja dana”, rekao je Graslund.
“Čak i samo jedan od tih događaja bio bi dovoljan da među Viknzima stvori strah od drugog ‘Fimbulvintera'”, rekao je on.
(Agencije)