Naučnici su prvi put uspjeli dobiti ribonukleinsku kiselinu (RNK) izumrle životinje, konkretno tasmanijskog tigra, objavili su istraživači sa Univerziteta u Stockholmu. Taj revolucionarni uspjeh povećava izglede za oživljavanje životinje za koju se prije smatralo da je zauvijek izgubljena, prenosi francuska novinska agencija AFP.
„RNK nikada prije nije dobiven i sekvencioniran iz izumrle vrste“, rekla je Love Dalen, profesorica evolucijske genomike na Univerzitetu u Stockholmu i jedna od voditeljica projekta.
Prema njenim riječima, ovo je mali korak ka tome da će u budućnosti biti moguće oživjeti izumrle vrste.
Dalen i njezin tim uspjeli su sekvencionirati baznu sekvencu RNK na 130 godina starom primjerku tasmanijskog tigra, čuvanom na sobnoj temperaturi u Švedskom prirodoslovnom muzeju. Na temelju toga su uspjeli rekonstruirati RNK njegove kože i skeletnih mišića.
„Ako želite oživjeti izumrlu životinju, onda morate znati gdje su geni i u kojim su tkivima regulirani“, objasnila je Dalen, ističući da je potrebno poznavati i DNK i RNK. Jedna od najvažnijih zadaća RNK je prijenos genetskih informacija između DNK i ribosoma.
Posljednji poznati živući tasmanijski tigar, poznat i kao psoglavi vučak ili tilacin, uginuo je u zatočeništvu 1936. u zoološkom vrtu Beaumaris u Tasmaniji. Nakon evropske kolonizacije Australije, životinja je proglašena štetočinom, a vlasti su nudile nagradu za svaku ubijenu odraslu životinju.
Daniela Kalthoff, zadužena za zbirku sisavaca u Prirodoslovnom muzeju, rekla je da je ideja o mogućem oživljavanju tasmanijskog tigra „uzbudljiva ideja“.
„Ovo je fantastična životinja i voljela bih je ponovno vidjeti uživo“, rekla je Kalthoff, pokazujući crno-smeđu prugastu kožu koju su istraživači koristili u svojoj studiji.
Ovu vrstu tobolčara naučnici su odlučili oživjeti između ostalog i zato što je njezino prirodno stanište u Tasmaniji uglavnom očuvano. Njihova otkrića također su važna za proučavanje pandemičnih RNK virusa.
RNK je nositelj genetske informacije u nekim vrstama virusa. Mnoge pandemije, poput COVID-a 19 ili španske gripe, bile su uzrokovane RNK virusima, objasnila je Dalen.
„Mogli bismo zapravo ići i tražiti te viruse u ostacima divljih životinja pohranjenim u muzejskim zbirkama. To bi nam zapravo moglo pomoći da shvatimo prirodu pandemija i odakle pandemije dolaze“, rekla je.
Studija otvara vrata korištenju muzejskih zbirki na ovaj novi način.
„Postoje milioni i milioni osušenih koža i osušenih tkiva insekata, sisavaca i ptica u muzejskim zbirkama širom svijeta, a sada bi se zapravo moglo otići i oporaviti RNK iz svih tih uzoraka“, rekla je Dalen.
(Agencije)