Aktivisti kažu da su „ulovili“ kamione preduzeća „Taras“, protiv kojeg se, kao i protiv odgovornih u još nekoliko privrednih društava, prema ranijim medijskih izvještajima, vode istražne radnje policije i tužilaštva u Bijeljini. Pominju i preduzeća „Žićo“, „Jović“ i „Savić“, čiji kamioni su takođe tokom vikenda „špartali“ prevozeći šljunak sa ovog lokaliteta.
I pored istraga, koje zbog nedozvoljene eksploatacije šljunka i pijeska vodi Okružno javno tužilaštvo Bijeljina, šljunkari ne odustaju od nezakonitih radnji i nanovo atakuju na korito rijeke Drine, te, priobalno i poljoprivredno zemljište. Te aktivnosti prošle subote i nedjelje prijavili su bijeljinski aktivisti kojima je stalo do ove rijeke i bore se da zaštite i nju ali i sebe, kako u očekivanim obilnijim padavinana ne bi izlazila iz korita i plavila njihova imanja i domaćinstva.
Aktivisti kažu da su „ulovili“ kamione preduzeća „Taras“, protiv kojeg se, kao i protiv odgovornih u još nekoliko privrednih društava, prema ranijim medijskih izvještajima, vode istražne radnje policije i tužilaštva u Bijeljini. Pominju i preduzeća „Žićo“, „Jović“ i „Savić“, čiji kamioni su takođe tokom vikenda „špartali“ prevozeći šljunak sa ovog lokaliteta.
Otkrili su ih tri kilometra od Pavlović mosta, na području Bijeljine, a zatim i posjetili deponiju izvađenog riječnog materijala, sa koje, bez ikakvih bojazni od kontrolnih organa i policije šljunkari javno prodaju šljunak.
Rukom ispisana cijena od devet maraka na improvizovanoj separaciji je zapravo minimalna cijena, jer je kod većine drugih šljunkara ona i veća. I kada bi platili vodnu naknadu za legalno vađenje šljunka iz riječnog korita, šljunkari ga preprodaju po višestruko većoj, čak i više od šest puta. Kada šljunak vade bez dozvola, odnosno saglasnosti i ugovora sa JU Vode Srpske onda ostvaruju „ekstra profit“, kao što je to u ovom slučaju. Ali, to se zove kriminal.
„Ukoliko ne moraju, odnosno nemaju obavezu da “počaste” one koji im gledaju kroz prste na te njihove radnje njihova dobit je ogromna. A, ko su oni čiju imaju zaštitu nije teško pretpostaviti. To su korumpirani javni službenici, da ne preciziramo o kome se zapravo radi”, složni su aktivisti neformalnih grupa koji nastoje koliko-toliko umanjiti nelgalnu eksploataciju šljunka kako bi preduprjedili nove eventualne poplave, slične onima iz maja 2014. godine.
“To što milioni, stotine miliona maraka ne uđe u entitetske i lokalne budete posebna je priča i to one koji donose zakone, kao ni druge koji bi se trebali baviti njihovim sprovođenjem nimalo ne brine”, reakcija je iz NGG “Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka i devastiranje obale rijeke Drine na području Bijeljine”.
Navode da su u saradnji sa grupama „Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka u slivu rijeke Bosne“ i „Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka na području Zvornika” istraživali trenutno važeće cijene kod nekoliko šljunkarskih preduzeća u oba entiteta i došli do podataka da su one višestruko veće od legalno plaćenog izvlačenja šljunka. To, prema njihovom zaključku, zapravo govori o vezi nelegalnog šljunčarenja i sistemske korupcije.
“Kod nas je cijena 18 do 20 KM, zavisno od udaljenosti kupca od separacije, kamionima tovarimo 17 do 20 kubika”, otkrio im je izvor iz jednog dobojskog šljunkarskog preduzeća, koji razumljivo želi ostati anoniman.
U Bijeljini je cijena za marku-dvije niža, što takođe zavisi od od udaljenosti lokacije sa koje se šljunak vadi do one na koju se isporučju, a u Zvorniku su cijene slične dobojskim. Iz ovog grada su dobili informaciju da je cijena ugrađenog šljunka u putnu infrastrukturu po kubiku 25 do 30 KM.
“Sada vi vidite koliki će biti profit preduzeća iz Modriče „Martić inter-copp“ d.o.o., koje je do 2025. godine dobilo ugovore na čak sedam dionica duž korita rijeke Bosne od Modriča do Šamca. Cijena koju plaćaju JU “Vode Srpske” dozvoljenih 1,7 miliona kubika je minimalnih 1,55 KM po m3, što je sramota ove države i onih koji vladaju u njoj. Oni dozvoljavaju da ih bogati i privilegovani pojedinci pljačkaju, a političati i donosioci korupcionaških zakonskih rješenja pljačkaju građane“, nisu štedjeli kritike iz jednog šamačkog šljunkarskog preduzeća sporni Pravilnik o uslovima i načinu održavanja riječnih korita, dislokaciji vađenju materijala iz vodotoka iz februara ove godine. Njime je dozvoljeno „Vodama Srpske“, uz odobrenja Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva RS, da bez raspisivanja Javnog poziva dodjeljuju koncesione ugovore.
Izvor: Antikorupcija.info