Nervni slom je punk rock bend iz Sarajeva. Nakon šest godina postojanja i još više izmjena u sastavu benda, ipak opstaju kao jedni od najaktivnijih na pank sceni. Sa njima smo porazgovarali o sviranju, druženju, feminizmu, Vučku…
Razgovarao: Minel Abaz, AbrašMEDIA
Bend ste iz Sarajeva i mislim da su Sarajke i Sarajlije već upoznati s vama i vašim radom, ali možete li ukratko predstaviti bend – ko ste, šta ste, otkad svirate? Koji bendovi / grupe su na vas najviše utjecali?
Nervni slom je u isto vrijeme i odgovor i definicija odrastanja u post-ratnom okruženju punom sedativa, predrasuda i ogorčenih roditelja, nana, deda itd. Bend je nastao iz potrebe da se nadjačaju sve negativne situacije i iskustva na koje su naišle prve post-ratne generacije na Balkanu, ali i kao, na neki način, bijeg od svakodnevnice koju uredno pratimo u crnim hronikama svih vodećih novinskih, televizijskih i društvenih medija. Bend je nastao krajem 2012. godine u Sarajevu, nakon puno peripetija. Trenutni line-up čine: Kata – klavijature; Mona – bass gitara, back vokal; Aduka – solo gitara; Enčo Drummer – bubanj i drugi Keno – lead vokal, ritam gitara.
Teško je reći koji su konkretno bendovi utjecali na nas, ali neke koje bi mi izdvojili su NoFX, Iron Maiden, Black Sabbath, Dead Kennedys, The Clash, Jethro Tull, Asoka, neki ex-yu bendovi, itd.
Na skoro svakoj vašoj svirci kojoj sam prisustvovao, primjetio sam druge članove benda? Zašto stalne promjene? Da li ste imali internih problema ili im se nije sviđala muzika koja se svira ili je nešto treće? Da li je ovo ojačalo ili oslabilo bend, u smislu – da li je vam je zadalo muke s vježbanjem ili je možda ispalo dobro?
Kao što smo već rekli, imali smo puno peripetija u kreiranju trenutnog line-upa i jedan od konkretnih odgovora na ovo pitanje bi bio da je prilično teško naći članove koji će se ovom poslu posvetiti 200%, a pri tome da bude i član našeg društva. Jer bend ne može postojati, ukoliko članovi i poslije prije probe ne provode vrijeme skupa. Nije Zabranjeno pušenje zapamćeno kao takvo zbog Neleta ili Sule, već zbog toga što su to bila raja i zajedno su stvarali takav bend. Tako je i sa ostalim, još poznatijim bendovima. Nadamo se da smo koliko-toliko odgovorili na ovo pitanje.
Na gigmemoirsu s vaše svirke (koji se mogu pogledati na YouTube-u) rekli ste da je Nervni slom protiv nacionalizma, fašizma i svake vrste diskriminacije. Da li ste i danas istog stava i koliko je to bitno u Bosni i Hercegovini? Može li punk utjecati pozitivno na ljude kako bi se nešto promijenilo?
Nervni slom se i dalje čvrsto drži stava kao i prije pet godina, a to je da smo protiv navedenih “izmova” i svake vrste diskrimnacije, ali ono što sa žaljenjem moramo dodati je to da su sve učestaliji slučajevi gdje se spominje pojam “političke korektnosti”, koja u ponekim trenucima zaista bude pretjerano naglašena od strane ljudi sa liberalnim stavovima. U Bosni i Hercegovni, nažalost, antifašizam ne znači ništa kao ni sam fašizam i to važi za cijeli svijet. Danas je samo bitno da li imaš produkt od kojeg može neko profitirati i sve se oko toga vrti. Ako ti napraviš super-brzi računar niko te neće pitati – “đe s’ bio u ratu?!” nego će pitati – “imal’ šta para od toga?” Da bi se to promijenilo nije dovoljan samo pank, potrebno je malo više biblioteka, korištenja interneta na prave načine (ne za gledanje šta je ko radio sinoć, preksinoć) i uopšteno da se pankeri, rokeri, metalci, reperi udruže i zajedno donesu “bolje danas” – ne sutra.
Jedan ste od rijetkih bendova na punk sceni koji u svom sastavu ima i dvije djevojke. Da li vas to čini feministima? Koliko je BiH patrijarhalno društvo, koliko mu je potreban feminizam i koliko je potreban feminizam samoj punk sceni? Da li su djevojke jednako zastupljene među publikom i u bendovima?
Istina je da skoro i ne postoje bendovi sa djevojkama u svom sastavu i samim tim to nas u jednu ruku i čini feministima, a pravo da ti kažemo do sada nismo ni razmišljali o tome. U BiH bi se moglo reći da još uvijek nismo baš najbolje upoznati sa pojmovima poput feminizam i patrijarhata jer još uvijek imaš slučajeve gdje se mangup napije da bi poslije tukao ženu i djecu. Kod nas je to, (još uvijek) nažalost, normalno, ali napredujemo i mi pa će vjerovatno i toga biti sve manje. Feminizam je itekako potreban sceni, na neki način prisustvom Kate i Mone, želimo pokazati i djevojkama koje bi voljele imati bend ili nešto slično da zaista to mogu ako žele i ako se potrude. Jedna od stvari koje mi želimo reći su upravo to da su svi dobrodošli od klošara do gradske raje, jer uz pravi pristup svi možemo postati bolje komšije i drugari.
Par puta ste imali otvorene probe? Šta su otvorene probe, možete li pojasniti koncept i šta time želite postići? Da li je to banalizacija punka i punk svirki ili obratno, pokazatelj da je punk živ, otvoren za sve i da treba imati direktnu komunikaciju sa svojom bazom?
Otvorena proba je koncept star preko par hiljada godina, a to je proba gdje ljudi koji nisu članovi benda imaju priliku da direktno sudjeluju u kreaciji pjesama sa svojim opaskama i kritikama na tekst, muziku ili cjelokupni aranžman pjesama. Biće toga još, pogotovo kada budu planu nove pjesme i novi tekstovi.
Nekad vas je obilježavao žestok zvuk pa su se na vašim svirkama mogle čuti obrade poput Stay True (Deez Nuts) i Die For Your Government (Anti-Flag) dok je danas vaš zvuk ipak malo “slabiji”, mekši. Do koga je? Da citiram Fat Mikea (NoFX): “When did punk rock become so safe?”
Tačno je, svirali smo te pjesme kao obrade i danas jesmo dosta mekši, ali to je jedan od načina da se pokušamo približiti široj masi mlađih ljudi. Muzika je dosta mekša, ali tekstovi i dalje imaju sarkazam kao npr. Dead Kennedys ili socijalno nastrojene tekstove poput The Clash, ali tu su i stvari sa kojima se dosta naših vršnjaka mogu povezati tipa pjesme “Opran” ili “Ništa, ništa do mene je”. Također, jedan od razloga što je to tako je i želja za širenjem muzičko-žanrovskog dijapazona.
https://youtu.be/2BcwVsbtpVo
A Vučko? Šta je s Vučkom; da li je on stari, dobri, otvoren, internacionalan, kozmopolit ili je ostario, učahurio se uništen ratom i post-ratnim stanjem i (lošom) drogom?
Vučko je jedna stara, paranoična i ogorčena osoba, nakljokana tabletama, spržena od trave i amfetamina. U slobodno vrijeme, umjesto skijanja, ode do havera da završi nešto, izaziva među-etničke sukobe i suzdržava se od čestog pojavljivanja u javnosti, jer, između ostalog, boluje od antisocijalnosti, egoizma i stare slave.
Kakvi su planovi za budućnost? Da li se aktivno vježba, pripremate li se za snimanje nekog materijala i planirate li svirke van Sarajeva?
Vježba se svake sedmice, a vježbalo bi se i svakog dana da je sreće, rasporeda i para. Planiramo uskoro i izbaciti singl “Vučko”, album nam nije trenutno ni u petama, tako da ništa ne možemo obećati. Što se tiče sviranja van Sarajeva, javljamo se ovim putem svima koji bi da nas čuju u svojoj mahali, gradu, klubu, diskoteci neka nam se jave putem društevnih kanala na YouTube-u ili Facebook-u.
Ovaj intervju je dio serijala NOVA SCENA
Oni su bendovi, umjetnici, ljudi koje nećete vidjeti na TV-u, o njima nećete čitati u žutoj štampi, a čitava “scena” opstaje upravo zahvaljujući njihovom predanom i nesebičnom radu. Na ovoj sceni nema novca, samo prijateljstvo, ideje i muzika.
Pročitajte još:
Pank Flojd: Trebamo se držati zajedno i reći ne nacionalizmu!
Motherpig: Finansijski neisplativ i emotivno diskutabilan projekt
Zadnji popis: Sva životna iskustva oslikavaju se i u bendu
Luka Marijanović: Crustalno Jasno bi trebao biti odgovor na sve ono što nas muči
Erik Murić – Eka, The Dissidents: Krili smo se od regrutacije, spavali pod mostovima u Kelnu…
FakOfBolan: Dok god nema profita koji će posvađati ljude, Paradiso će postojati
Fistra, AK 47: Bitno je direktno se obratiti publici
Daško, Red Union: „Boriti se za pravu stvar, a protiv zla, nikad nije greška“
Hobson’s Choice: Vrijednosti iza kojih čvrsto stojimo su ljubav, poštovanje i prijateljstvo
Hor bečkih šnicala: Suština je u tom šmeku drugarstva
95th Division: Zatvaranje uma i stvaranje granica nikad nije bilo dobro
Statement Of Hate: Ljudi se mrze onoliko koliko im je ekonomska situacija teška
Deer In The Headlights: Banjaluci treba nezavisni prostor za koncerte