Bosanskohercegovačka javnost sve je više uznemirena i ustrašena, jer svjedoči učestalom femicidu, ubistvima, krimi obračunima i drugim antisocijalnim ponašanjima, dok nadležni malo ili nimalo poduzimaju da se sigurnosna situacija poboljša. Građani protestima izražavaju nezadovoljstvo poručujući: „Niti jedna više“, no bez konkretnih i jasnih mjera od onih koji bi trebali preuzeti odgovornost.
Piše: Amir Barleci, H-Alter
U protekloj godini na području Bosne i Hercegovine zabilježen je povećan broj ubistava i nasilja nad ženama, a posebno nakon ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu koje je počinjeno u augustu. Bosanskohercegovačka javnost sve je više uznemirena i ustrašena, jer skoro svakodnevno svjedoči femicidima, ubistvima, krimi obračunima i drugim antisocijalnim ponašanjima, dok nadležni malo ili nimalo poduzimaju da se sigurnosna situacija poboljša. Građani protestima izražavaju nezadovoljstvo poručujući: „Niti jedna više“, no na žalost bez konkretnih i jasnih mjera od onih koji bi trebali preuzeti odgovornost i zaštiti građanke.
U periodu od 2015. do danas u Bosni i Hercegovini je ubijeno 56 žena, dok u protekloj 2023. taj broj je 12. Stiče se dojam da je odavno posljednji znak za uzbunu trebao biti uključen, kako bi se spriječili dalji tragični slučajevi u budućnosti.
Ubistvo koje je potreslo kompletnu BiH izvršeno je 7. februara ove godine kada je u Tuzli policijski službenik Elvis Ćustendil sa šesnaest ispaljenih hitaca iz službenog pištolja sleđa ubio Amru Kahrimanović na radnom mjestu. Ćustendil je u toku ubistva bio treći dan na godišnjem odmoru, a u svom posjedu je imao službeni pištolj koji mu je trebao zakonski biti oduzet. Iz policaje su kazali da je od ranije bio poznat po agresivnom ponašanju, te da je često bio pod uticajem alkohola. Brat i sin ubijene Nedžad Kahrimanović i Damir Hodžić svake subote se okupljaju na ulicama Tuzle organizirajući proteste sa ostalim građanima i na taj način tražeći ostavke nadležnih u Ministarstvu unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, a prije svega ministra MUP-a TK Hajrudina Mehanovića i direktora Uprave policije MUP-a TK Dževada Kormana. Da stvar bude zabrinjavajuća, ubistvo je počinila osoba koja je trebala biti u službi zaštite građana.
Pored velikog broja femicida koji su počinjeni u protekloj godini građane je posebno šokiralo ubistvo u Gradačcu u kojem je Nermin Sulejmanović ubio svoju suprugu Nizamu Hećimović. Hećimović je bila duže vrijeme žrtva nasilja i više puta se obraćala za pomoć i zaštitu nadležnima, koji su joj obećali da će boravkom u kući svoje tetke biti na sigurnom.
Da stvar bude gnusnija i šokantnija, zlostavljanje i ubijanje Nizame Hećimović snimano je putem društvenih mreža, a veći broj ubicinih pratilaca je pozdravljao učinjeni zločin. U ovom krvavom pohodu Sulejmanović je usmrtio još dvije osobe, oca i sina Denisa i Džengiza Ondera. Počinio je samoubistvo.
Nedavno je pokrenuta disciplinska tužba protiv sutkinje Općinskog suda u Gradačcu Lejle Numanović koja je odbila odrediti mjere zabrane prilaska ubijenoj Nizami. Porodica i građani Gradačca traže da Federalna uprava policije preuzme cijeli slučaj i pokrene istragu trostrukog ubistva. Kako navode u zahtjevu, gore navedeni MUP TK nije poduzeo potrebne radnje s ciljem Nizamine zaštite. Niko od nadležnih u ova dva slučaja nije osjetio moralnu odgovornost i potrebu da podnese ostavku.
Ni u Kantonu Sarajevo sigurnosna situacija nije na zavidnom nivou. Iako ministar unutrašnjih poslova Admir Katica i policijski komesar Fatmir Hajdarević tvrde da je situacija pod kontrolom, građani glavnog grada se sve više osjećaju nesigurnima i u strahu. Ubistva, pljačke, mafijaški obračuni kako domaćih, tako i inostranih grupa su postali česta praksa na ulicama Sarajeva. Među posljednjim femicidima koji su se desili u Sarajevu, bilježi se onaj iz novembra prošle godine kada je Anel Bećirović hicem iz pištolja usmrtio nevjenčanu suprugu Emiru Maslan. Bećiroviću su izdate mjere zabrane prilaska žrtvi na udaljenost od 500 metara u trajanju od 24 mjeseca, a ubistvo je izvršio u prisustvu četverogodišnjeg sina. Ubica je ranije osuđivan zbog nasilja nad suprugom. Emira je u jednom periodu bila smještena u sigurnoj kući.
Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) predstavila je 2019. rezultate istraživanja o dobrobiti i sigurnosti života žena u BiH koji pokazuju da tri od pet žena smatra da je nasilje nad ženama uobičajena pojava u njihovim zajednicama. Četiri od deset žena izjavile su da su iskusile psihološko, fizičko ili seksualno nasilje nakon navršene 15. godine života, od strane partnera ili drugih osoba. Gotovo polovina ispitanih žena smatra da je nasilje u porodici privatna stvar, a preko 40 posto njih ne zna šta treba činiti ako dožive nasilje.
Iz svega viđenog možemo reći da je bosanskohercegovačko društvo veoma patrijarhalno, te da potiče nasilnu, mačističku i militarnu kulturu usmjerenu protiv žena. Važno je da femicid uđe u krivični zakon, u kojem će kazne biti maksimalno pooštrene, jer je to ključno rješenje.
Konzervativni model društva degradira žene, te ih stavlja u drugi plan šaljući im poruku da su manje vrijedne kao supruge i majke, potplaćene na poslovima koje obavljaju, i kroz ubistva nedostojne vlastitog života.
Prisustvo velike količine oružja, njegova laka dostupnost na crnom tržištu jedan je od rizikofaktora za povećanje stope nasilja i ubistava žena. Podaci kažu da te brojke oružja u prosjeku iznose jedan komad vatrenog oružja na tri osobe u BiH.
Psiholozi upozoravaju da je danas više nego ikada povećan broj SOS poziva, a koji se povezuju sa porodičnim nasiljem i nasiljem nad ženama. U periodu od januara 2021. do jula 2023. godine zaprimljeno je preko 17. 000 poziva, većinski od strane žena. Loša socioekonomska slika, manjak radnih mjesta i pozicija, ekonomska zavisnost i finansijska manipulacija od strane nasilnika, stigmatizacija i nerazumijevanje okoline doprinose da žene duže vrijeme ostanu u nasilnom začaranom krugu, te narušavaju dodatno svoje mentalno i fizičko stanje. Također, često još uvijek vole partnera i nadaju se da će se stvari promijeniti. Brinu se o dobrobiti djece i uticaju odvojenosti od oca. Postoji strah da ne izgube dom. Može postojati pritisak da ostanu u braku od strane porodice, prijatelja ili vjerskih zajednica. Nažalost, nasilni odnosi se rijetko mijenjaju, uprkos lažnim obećanjima. U BiH su u funkciji dvije SOS linije za prijavljivanje nasilja u porodici, telefonski broj 1264 za Republiku Srpsku i broj 1265 za Federaciju BiH.
Prevencija može biti složen proces koji uključuje različite strategije. Na prvom mjestu, obrazovanje i podizanje svijesti o porodičnom nasilju i njegovim posljedicama mogu imati ključnu ulogu. Ovo uključuje edukaciju mladih u školama, ali i kampanje javnog informiranja koje ciljaju na širu populaciju.
Važno je raditi na destigmatizaciji traženja pomoći i osnaživanju žena da se prijave i potraže podršku. Paralelno s tim, potrebno je raditi na izgradnji sigurnih mjesta i resursa za žene koje osjećaju da su u opasnosti, uključujući sigurne kuće i savjetovališta. Dodatno, implementacija strožih zakonskih mjera i efikasnija provjera pristupa oružju mogu smanjiti mogućnost nasilnih incidenata. Kombinacija ovih mjera može pomoći u stvaranju okruženja u kojem će žene osjećati veću sigurnost i manje će biti izložene riziku od porodičnog nasilja.
Međutim, unatoč sveprisutnoj retorici o važnosti zaštite žena, stvarna implementacija takvih mjera često izostaje u BiH, pa žene i dalje ostaju izložene opasnostima. Potrebno je prepoznati da riječi bez djela nisu dovoljne i da je neophodno hitno djelovanje kako bi se osigurala sigurnost i zaštita žena u BiH.
Jadranka Miličević, feministkinja, aktivistkinja za ženska ljudska prava i direktorica Fondacije Cure iz Sarajeva, smatra da se društvo na globalnom nivou, a ne samo u BiH odnosi prema nasilju kao privatnom, a ne društvenom problemu. „Kada bi se primjenjivali postojeći zakoni u BiH zasigurno bilo bi manje nasilja u društvu. Mi kao društvo nismo preuzeli odgovornost spram svih oblika nasilja koji nam se dešavaju, a posebno bi naglasila nasilje nad djevojčicama, djevojkama i ženama“, navodi Miličević u razgovoru za H-Alter.
Miličević kaže da su najodgovorniji za trenutno stanje sistem, vlast, te osobe koje su na pozicijama gdje se donose odluke. „Ministarstva unutrašnjih poslova i sve njihove službe, tužilaštvo, sudstvo, centri za socijalni rad, zdravstvo, predstavnici civilnog društva, svi unutar lanca trebaju preuzeti odgovornost za ovakav odnos po pitanju nasilja“, ističe Miličević.
Osvrnula se je i na to kada bi femicid trebao postati dijelom krivičnog zakona Federacija BiH, rekavši da nije nimalo optimistična po tom pitanju, te dodaje da uopšte ne postoji zvanična informacija kada je u pitanju ova tematika. Federalno ministarstvo pravde oformilo je radnu grupu u novembru 2023. sačinjenu od eksperata, ali se njihova imena ne znaju. „Prema nezvaničnim informacijama, radna grupa ne želi da tretira femicid posebno kao dio krivičnog zakona. Mi ovog momenta znamo da ta radna grupa radi na nekom pridjelogu, ali ne znamo na kojem, te nemamo povratnu informaciju za javnost. Protekle sedmice sam javno prozvala premijera Vlade FBIH Nermina Nikšića i ministra pravde FBIH Vedrana Škobića, jer nije pošteno da nemamo do sada informaciju šta konkretno rade po tom pitanju“, istakla je Miličević.
Komentirajući na koji način senzibilizirati donosioce odluka za ovu temu, naglašava da je važno raditi na senzibilizaciji kompletnog društva, a prva karika u tom lancu je obrazovni sistem. „Nakon inicijativa i urgencija, konačno smo nedavno dobili dozvolu od Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo, kako bismo mogli raditi edukacije u školama o prevenciji nasilja, što je svakako pozitivan signal.
Što se tiče senzibilizacije donosioca odluka, kako da ih senzibiliziramo, kada mnogi od njih nisu pročitali zakon o ravnopravnosti spolova, kaže Miličević. Dodaje da su mediji također važan faktor, a neki od njih trenutno kroz edukativne emisije, objektivno praćenje i informisanje doprinose povećanju svijesti građana kada se radi o temi nasilja u BH-društvu.
Nadovezala se na trenutnu sigurnosnu situaciju, rekavši da je ona narušena, upitna, te da su građani sve više u strahu zbog prethodnih događaja, apelirajući da bi svi odgovorni trebali podnijeti ostavke, barem zbog moralne obaveze, te se referirala na ubistvo u Tuzli koje je počinio policajac Elvis Ćustendil: „Od kuda policajcu oružje tokom godišnjeg odmora? Zakazalo je prije svega Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova na čelu sa ministrom Ramom Isakom koji, pored toga što nije podnio ostavku, nije ni izrekao naredbu da hoće u narednih 24 sata od počinjenog ubistva listu oružja. Gdje se arhivira, ko ga posjeduje?“, naglašava Miličević.
Fondacija Cure koordinira Ženskom mrežom BiH, te već dugi niz godina postoji njihov program koji se radi sa srednjim školama i mladim osobama, pretežno djevojkama po pitanju prevencije nasilja, kako ga prepoznati i kako mu se oduprijeti. „Vodimo zagovaračke aktivnosti, organizujemo proteste, uključene smo u publikacije i istraživanja, te sudjelujemo u izmjenama mnogih zakona. Zadovoljne smo, jer smo podrška i našim prijateljicama za osam sigurnih kuća“, navodi Miličević, te ističe da je federalni ministar za rad i socijalnu politiku Adnan Delić u novembru 2023. potpisao ugovor sa Sigurnim kućama, te povećao njihov budžet za skoro 100 posto čime se opredjelio za pomoć i podršku ženama žrtvama nasilja na čemu su mu, kaže, zahvalne.
„Generalno nisam optimistkinja, jer se vlast svake dvije godine bavi temom izbora i pozivanjem na nacionalizam, dok se ključni problemi i dalje ne rješavaju“, zaključuje Jadranka Miličević.