Ljudska vrsta se nije pojavila unutar samo jedne regije Afrike, sugeriše nova studija. Umjesto toga, naši su se preci hiljadu godina selili i miješali.
Široko rasprostranjena ideja da moderni ljudi potječu iz jedne regije Afrike dovedena je u pitanje novim modeliranjem koje je analiziralo golemu količinu genomskih podataka. Ti modeli sugerišu da su ljudi nastali od više populacija predaka širom kontinenta. Za ove drevne populacije, koje su živjele prije više od milion godina, pretpostavlja se da su bile iste vrste hominina, ali genetski malo drugačije.
Modeli koji podupiru ovu teoriju koriste novi softver i podatke genomskog sekvenciranja trenutnih afričkih i europskih populacija, kao i DNK neandertalca. Istraživači su objavili rezultate 17. maja u časopisu Nature.
Teorija o porijeklu ljudske vrste iz jedne regije popularna je desetljećima i djelomično se temelji na fosilnim nalazima. Ali teorija se ne uklapa dobro u podatke, kaže Eleanor Scerri, evolucijska arheologinja na Max Planck Institutu za geoantropologiju u Jeni, Njemačka. Alati i fizičke osobine koje se pripisuju Homo sapiensu pojavljuju se širom Afrike otprilike u slično vrijeme. Da su se ljudi proširili s jedne lokacije, očekivati je da bi arheolozi vidjeli novije fosile dalje od središnje tačke, a starije bliže njoj.
U novoj studiji, istraživači su koristili softver koji je razvio koautor Simon Gravel sa Univerziteta McGill u Montrealu, Kanada, a koji može podnijeti opsežnu računalnu snagu potrebnu za prošireno modeliranje. Dosadašnja istraživanja su koristila nepotpune genetske podatke, fokusirajući se uglavnom na zapadnu Afriku, što znači da golema genetska raznolikost kontinenta nije bila uključena. To je stvorilo nepotpunu sliku o tome kako su se preci modernog čovjeka mogli miješati i kretati po krajoliku, a od naučnika je zahtijevalo da pretpostavkama popunjavaju praznine u modelima.
Najnovija studija uključila je sekvencirane genome postojećih populacija istočne i zapadne Afrike i naroda Nama iz južne Afrike. Genomski podaci sa šireg područja omogućili su istraživačima da razumiju i prate historijsko kretanje gena kroz generacije.
Modeli koriste varijable kao što su migracije i spajanje populacija kako bi predvidjeli protok gena tijekom hiljada godina. Ta predviđanja se uspoređuju s genetskim varijacijama koje su danas prisutne kako bi se odredilo koji modeli najbolje odgovaraju podacima.
Jedno od prethodnih objašnjenja za današnju ljudsku raznolikost jeste da se H. sapiens pomiješao s drugim arhaičnim ljudskim vrstama koje su se zatim izdvojile i postale izolirane. Ali Brenna Henn, koautorica studije i humana genetičarka na Univerzitetu Kalifornija, Davis i njene kolege otkrili su da je njihov slabo strukturirani model ancestralnog stabla prikladniji i da bolje objašnjava varijacije koje se danas vide kod ljudi.
Još uvijek postoji mnogo pitanja o porijeklu ljudi. Henn želi dodati više DNK podataka iz drugih afričkih regija u modele kako bi vidjeli hoće li ti podaci promijeniti njihove rezultate. Također se nada da će iskoristiti podatke za predviđanje fosilnih zapisa, na primjer za predviđanje specifičnih karakteristika u ljudskim fosilima s određenog područja.
Izvor: Nature
Prevod: AbrašMEDIA