Slično vjetrovitim vremenskim obrascima koji utječu na Zemljinu površinu, okeani našeg planeta doživljavaju svoje posebne vremenske obrasce. Ovi vremenski obrasci, poznati kao vrtlozi, kružna su strujanja vode koja su obično široka oko 100 kilometara.
Nova studija satelitskih slika i podataka o klimatskim modelima visoke rezolucije koju su sproveli naučnici sa Univerziteta u Rochesteru dovodi u pitanje prethodne pretpostavke i pruža uvid u interakciju vremenskih obrazaca na površini i na okeanu.
Naučnici su ranije vjerovali da atmosferski vjetar ima prigušujući učinak, i da time usporava vrtloge. Međutim nova studija, objavljena u časopisu Nature Communications, nudi novu teoriju koja bolje objašnjava složenost utjecaja atmosferskog vjetra na vrtloge.
Hussein Aluie, profesor na Odsjeku za mehanički inježering i na Odsjeku za matematiku, kaže da postoji izrazita asimetrija u tome kako vjetar utječe na ta kretanja okeana, što ovisi o smjeru u kojem se vrte vrtlozi.
Aluie kaže da prevladavajući vjetrovi koji se kreću uzdužno širom planeta, kao što su zapadnjaci i pasati, usporavaju vrtloge kada se kreću u suprotnom smjeru, ali ih potiču ako se vrte na usklađen način.
Između vrtloga nalaze se zamršeni spletovi okeanskih vremenskih obrazaca poznatih kao napetost. Aluie pojašnjava da oni čine oko polovinu kinetičke energije okeana i da ih vjetar prigušuje ili pokreće na sličan način kao i vrtloge.
Osim boljeg klimatskog modeliranja, novi energetski putevi između atmosfere i okeana nude mogućnost boljeg predviđanja vremenskih obrazaca u okeanu. Također bi mogli imati praktične primjene u ribarstvu i pomoći u boljem usmjeravanju komercijalnih brodova.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA