Obilje igračaka može kočiti dječiju maštu i fokusiranost

Djeca od 12 do 36 mjeseci igraju se kreativnije ako je oko njih manje igračaka, navodi se u istraživanju ‘Ponašanje i razvoj djece’ o čemu izvještava portal ScienceNews.

Znanstvenici koje je predvodila radna terapeutkinja Alexia Metz sa Sveučilišta u Toledu u američkoj saveznoj državi Ohio proučavali su vezu između broja igračaka i načina na koji se djeca igraju, uključivo vrijeme koje dijete provede igrajući se pojedinom igračkom.

Također su proučavali dječju kreativnost, kao i sposobnost djece da zamisle, primjerice, dječju kanticu kao bubanj ili šešir.

U eksperimentu je sudjelovalo tridesetšestero djece u dobi od 18 do 30 mjeseci. Djeca su se igrala u laboratoriju igraonici i pritom su ih snimale kamere. Pri jednom posjetu u igraonici su bile samo četiri igračke, a u drugoj prigodi 16.

Kada je u igraonici bilo 16 igračaka, djeca su se igrala koristeći više igračaka i provodila pojedinačno manje vremena sa svakom pojedinačno. No kada su ista ta djeca bila u igraonici sa samo četiri igračke, dulje vremena zabavljala su se jednom igračkom – nešto više od 15 minuta.

Autori eksperimenta ustanovili su da su djeca bolje igrala kada je igračaka bilo manje i da su se tada njima kreativnije služila.

Metz i njezini kolege opazili su da su prvi pokušaji igranja često površni i jednostavni, no kada se dijete zainteresira za igračku, tada igra postaje sofisticiranije i pomaže djetetu razvijati fokusiranost.

Takvo fokusiranje možda se neće dogoditi ako je dijete neprestance izloženo gomilama igračaka koje mu odvlače pozornost.

Igračke kojima su se autori poslužili u eksperimentu nisu uključivale elektroničke uređaje i tablete. Samo je jedna od četiri igračke imala baterije, odnosno samo četiri kada je u igraonici bilo 16 igračaka.

Igračke koje proizvode buku mogu izazvati poremećaje, smanjuju konverzaciju između roditelja i djeteta, utvrdili su znanstvenici. Također drže mogućim da elektronički uređaji poput televizora i tableta odvlače još više pozornost nego druge igračke.

Autori navode da bi se djeca možda drukčije ponašala kada bi bila snimana u vlastitom domu, jer poznato je da je trava u susjedovu vrtu privlačnija. Osim toga, autori ne preporučuju optimalan broj igračaka za razvoj djeteta.

‘Malo je prerano govoriti ovo je dobro, a ovo loše’, kaže Metz i zaključuje ‘dijete nije ugroženo ako ima premalo igračaka. Zapravo, prosječno je svako dijete koje je sudjelovalo u istraživanju imalo oko 87 igračaka, a neke obitelji nisu ni dale točan podatak već su kratko rekle – mnogo’.

(HINA)