Sve više visokoobrazovanih stručnjaka iz grada odlučuje se za pokretanje regenerativne farme. Na ovaj ekološki oblik poljoprivrede prelaze i obični farmeri. To je rastući trend koji ima mnogo sljedbenika i na međunarodnoj razini.
“Regenerativna poljoprivreda oblik je održive poljoprivrede”, objašnjava Mark Manshanden. On je poljoprivredni ekonomist na Wageningen University & Research.
“Snažan fokus koji se stavlja na živopisno tlo čini je drugačijim od drugih načela održive poljoprivrede. Zdravo tlo je raznoliko, što ga čini otpornijim na bolesti, ekstremnije vremenske uvjete i klimatske promjene.”
Bivši konsultant Jaap Fris odlučio je prije dvije godine zajedno s partnerom Nielsom Moshagenom pokrenuti takvu ekološku farmu. “Prije dvije godine još sam imao “kompjuterske prste”; bili smo u uredu. Sada sam vani i radim na zemlji svaki dan, a ne mogu ni otvoriti telefon jer su mi prsti postali tako grubi.”
Pokretanje regenerativne farme također postaje sve popularnije u svijetu. Film The Biggest Little Farm , o uspješnim kalifornijskim pionirima, sada je postao hit. Poznati voditelj Top Geara Jeremy Clarkson također je pokrenuo regenerativnu farmu metodom pokušaja i pogrešaka, prikazanu u novoj TV seriji.
Sada u Nizozemskoj postoje tri zadruge koje proizvode na ovaj način. Iako se ove zadruge razlikuju jedna od druge, slične su u tome što ih finansiraju građani i investitori koji žele da se voće i povrće uzgaja u okruženju bez pesticida.
Howard Koster zamijenio je svoj rad u vojsci životom farmera i sada radi na regenerativnoj civilnoj farmi Biesterhof u Millingenu.
“Raspoređen sam nekoliko puta, pa tako i u Mali, ali sam sve više ljudi morao objašnjavati što ćemo raditi. Dok sam se sve manje slagao s tim. Tada sam pomislio: ili ću nastaviti ovo raditi i postati stari ogorčeni čovjek ili ću dati otkaz i ponovno otkriti svoje ideale. Ovdje se budim svako jutro sa smislom i vidim rezultate energije koju ulažem u to.”
Tradicionalni poljoprivrednici s tog područja isprva su sumnjičavo i sa skepticizmom reagirali na dolazak novih regenerativnih poljoprivrednika. Ali postepeno se razvija veza i zavisnost: i Koster i Fris pridaju veliku važnost razmjeni s iskusnim kolegama.
“Toliko je toga što morate biti u stanju učiniti da to stvarno nije normalno”, kaže Koster. “Iako sam studirao organsku poljoprivredu u Wageningenu, nisam imao pojma kako se baviti poljoprivredom u praksi. A kamoli kako pričvrstiti kosilicu na traktor.” Nada se da će za deset godina biti samostalniji, ali sada mu je još potrebna pomoć drugih, poput farmera Woutera Vierbooma.
Sam Vierboom neće uskoro prijeći na regenerativni uzgoj. “Kvaliteta tla mi je također prioritet, ali regenerativnim uzgojem sam sebi režem novčanik.”
To se ne odnosi na Koster, jer je zemljište kupila građanska zadruga. “Ne plaćamo najamninu i ne ovisimo o bankama. Zato možemo odlučiti da to bude prioritet.”
Nova normala
Prema poljoprivrednom ekonomistu Manshandenu, takozvana regenerativna poljoprivreda očito je trend u Nizozemskoj. “Očekujemo da će porasti s nekoliko desetaka na oko tisuću farmi u nadolazećim godinama.”
Za to što se brzo širi djelomično je zaslužno financiranje iz Fonda za rast koji je osnovala prošla vlada. Veliki proizvođači hrane kao što su Jumbo, Agrifirm i Unilever sada također isprobavaju regenerativnu poljoprivredu.
Manshanden očekuje da će regenerativna poljoprivreda postati “nova normala” nakon 2030. godine.
Izvor: NOS
Prevod: AbrašMEDIA