Svako stakleno vlakno, tanko poput dlake, u zakopanom vlaknu optičkog kabela ima sitne unutrašnje greške, a to je dobro za naučnike koji traže nove načine prikupljanja seizmičkih podataka u mjestima poput užurbanih urbanih centara ili dalekih lednika, piše specijalistički portal Seismosoc.org.
Seizmolog Zhongwen Zhan s Kalifornijskog instituta za tehnologiju opisuje kako raste zainteresiranost prema metodi nazvanoj distribuirana akustička osjetljivost (DAS) i njenim potencijalnim upotrebama.
Navodi se da DAS radi tako što koristi interne nedostatke dugih optičkih vlakana kao seizmičke senzore duž desetaka kilometara optičkih kabela. Instrument na jednom kraju šalje laserske talase kroz kabel i sakuplja i mjeri “eho” svakog talasa kako se odbija kroz unutrašnje nedostatke vlakana.
Primjena na Mjesecu
Kada se vlakno poremeti promjenama temperatura, napetosti ili vibracijama, što, npr., rade seizmički talasi, bilježi se promjena veličine, frekvencije i faze laserskog svjetla kroz povratni DAS instrument.
Seizmolozi mogu koristiti te promjene da utvrde vrste seizmičkih talasa koji su poremetili vlakno, pa makar taj pomak bio veličine nekoliko desetaka nanometara.
To može biti korišteno u brojnim situacijama, naročito na mjestima gdje bi bilo preskupo uspostaviti osjetljiviju ili gušću seizmičku mrežu. Istraživači, također, mogu koristiti velike količine nekorištenog ili “mračnog” vlakna koje su ranije uspostavile telekomunikacijske kompanije i drugi.
Zhan navodi da su naftna i plinska industrija najveći lideri kad je riječ o novoj metodi jer se koriste kabelima da prate promjene tečnosti u naftnim poljima i u sličnim procesima rudarstva. No, istražioci se nadaju da će ta tehnologija naročito moći biti korištena u vrlo opasnim okruženjima, kao što su Antarktik ili čak Mjesec.
(Agencije)