Trinestogodišnjak lašti obuću na ulicama Kabula i ne školuje se kao ni 11-godišnji Sabir koji prodaje suho voće, a devetogodišnji Niyamathullah radio bi bilo što za koji novčić, a oni su samo dio mladih Afganinstanca koji znaju samo za rat počet na današnji dan prije 18 godina.
Tog 7. oktobra 2001., Sjedinjene Američke Države prvi su put napale talibane zbog njihovog odbijanja da im izruče Osamu bin Ladena, „mozak“ terorističkih napada 11. septembra u kojima su bijene 3.000 ljudi u SAD-u.
Nekoliko sedmica poslije svrgnut je talibanski režim, no sukob nije prestao već se produžio i postao najdulji u američkoj historiji.
„Mir je za nas u Afganistanu poput sna“, kaže Mohamad Mobin, 17-godišnji srednjoškolac i dodaje da se „zemlja može razvijati samo ako živi u miru”.
Nasilje se zadnjih godina samo pojačalo, a nerazmjerno stradaju djeca.
‘Otkako smo rođeni, nema mira’
„Otkako smo rođeni, u našoj zemlji nije bilo mira, samo bitke i sukobi“, kaže Sayed Ibrahim, 18-godišnji student medicine u Kabulu, prenosi Hina, pozivajući se na AFP.
Prema izvještaju Ujedinjenih nacija od prošle sedmice, za razdoblje od 2015. do 2018., registrirano je više od 14.000 ubijene ili ranjene djece. Taj podatak pokazuje rast u odnosu na prethodne godine.
„Zamislite da slavite 18. rođendan i sve što znate samo su rat i sukobi od djetinjstva, preko formativnih godina“, kaže Onno Van Manen iz afganistanskog odjela nevladinog udruženja Save the Children.
„To znači da svaki dan živite u strahu od eksplozija, da nemate pristup školi jer je to preopasno, ne znate hoće li vam se roditelji ili rodbina vratiti kući“, objašnjava.
Umjesto u škole, djecu šalju na ulice
Krajem 2018. više od hiljadu afganistanskih škola zatvoreno je zbog sukoba.
„Ne idem u školu jer nema novca, što zaradim dajem za porodicu“, kaže 11-godišnji Sabir koji je pobjegao iz rodne pokrajine Ghazni kako bi prodavao sjemenke kikirija, suncokreta i suho voće u prijestolnici.
Američka invazija 2001. donijela je trajna poboljšanja brojnim mladim Afganistancima, naročito djevojčicama kojima je talibanski režim branio obrazovanje.
No, privreda je u tako lošem stanju da brojne porodice radije djecu šalju na ulicu da nešto zarade nego u školu.
Posla nema i ta djeca nemaju izbora do pokušati emigrirati ili se priljučiti talibanima ili drugim pobunjeničkim skupinama koje borcima daju plaće.
Devetogodišnji Niyamathullah povjerio je novinaru agencije France presse da bi učinio bilo što da nešto zaradi – prodavao žvakaće gume, prao aute, obavio kupovinu za druge.
Hamidullah, koji čisti obuću, rado bi se školovao, ali mora pomoći prehraniti porodicu.
„Nema mira, ni posla za nas. Rado bih ja u školu, stekao bih zvanje i radio za svoju zemlju“, kaže.
Zaklada UN-a za stanovništvo navodi da je 42 posto stanovništva Afganistana, koje broji oko 35 milijuna ljudi, mlađe od 14 godina.
UNICEF navodi da se ne školuje više od 3,7 miliona djece.
Sjedinjene Države i talibani pregovarali su prošle godine o okončanju sukoba, no ti su pregovori stali početkom septembra kada ih je američki predsjednik Donald Trump prekinuo nakon smrtonosnog talibanskog napada.
(Agencije)