Antarktičke divlje životinje više su izložene štetnim sunčevim zrakama zadnjih godina, kažu naučnici.
Rupa u ozonskom omotaču, zaštitnoj gasovitoj barijeri u gornjoj atmosferi, sada se zadržava iznad zaleđenog kontinenta veći dio godine.
Vjeruje se da je glavni uzrok gubitka ozona dim iz velikih australskih šumskih požara, koji su potaknuti klimatskim promjenama.
Studija je objavljena u časopisu Global Change Biology.
Biologinja za klimatske promjene, prof. Sharon Robinson, izjavila je za BBC News: “Kad ljudima kažem da radim na ozonskoj rupi, oni kažu: ‘oh, nije li sada bolje?'”
Rupa u ozonskom omotaču otkrivena je 1985. godine. Prvi uzrok je bila velika grupa hemikalija koje oštećuju ozonski omotač, prvobitno CFC ili hlorofluorougljici, koji su korišteni kao rashladna sredstva. Sve zemlje su pristale 1987. postepeno ukinuti skupinu hemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Taj sporazum je poznat kao Montrealski protokol i smatra se najuspješnijim ekološkim ugovorom u historiji.
Iako ozonski omotač zacjeljuje, postoji rupa gdje je ozonski omotač jako osiromašen i javlja se svakog proljeća iznad Antarktike.
Gubitak ozona specifičan je za polarni kontinent zbog hemijskih reakcija koje se događaju pri vrlo niskim temperaturama i visokim atmosferskim oblacima. Te reakcije razgrađuju ozon, praveći rupu u tom sloju.
Godišnja pojava ove rupe obično doseže vrhunac u septembru i oktobru kada je većina kopnenih biljaka i životinja sigurno skrivena pod snježnim pokrivačem, a morske životinje zaštićene su morskim ledom.
Sada traje i tokom decembra, ide duboko u antarktičko ljeto. Tada organizmi postanu najviše izloženi i ranjivi.
Određene vrste ultraljubičastog zračenja Sunca, koje se nazivaju UV-B zrake, povećavaju rizik od raka kože i katarakte kod ljudi, ali istraživači još ne znaju vrijedi li isto za antarktičke sisare i ptice.
Vjerojatno sve što je prekriveno krznom i perjem – tuljani i pingvini – bilo bi zaštićeno, objašnjava prof. Robinson.
“Ali vjerojatno je najveći rizik za antarktičke životinje oštećenje očiju.”
Istraživači su također pronašli primjere organizama koji mijenjaju svoja ponašanja ili fiziološke reakcije kako bi se zaštitili od sunčevog zračenja.
Naprimjer, antarktičke mahovine sintetiziraju vlastite zaštitne spojeve, ali samim tim ulažu manje energije u rast.
Kril, plaktonski rakovi, sele dublje u okean kako bi se zaštitili od sunčevog zračenja i tako utiču na kompletan prehrambeni lanac i životinje koje se hrane s njima, npr. kitovi, tuljani, pingvini i druge morske ptice.
Jođ uvijek postoje brojni faktori koji usporavaju oporavak ozona, kao što su šumski požari i velike vulkanske erupcije.
Izvor: BBC News
Prevod: AbrašMEDIA