Nova studija, objavljena u časopisu Current Biology, istražila je koji su faktori okoliša najvažniji za dubokomorske ekosisteme i kako mogu biti poremećeni.
Dubokomorske životinje, koje su se prilagodile stabilnim i ekstremnim okruženjima, posebno su osjetljive na promjene temperature i dostupnost hrane.
Studija je rasvijetlila kako je ekosistem dubokog mora u Južnom okeanu evoluirao u proteklih 500 000 godina.
Temperatura dubokog mora je stabilna, sa samo manjim promjenama koje se događaju čak i tijekom dugog razdoblja. Dubokomorski organizmi su stoga vrlo prilagođeni takvim stabilnim okruženjima, što ih čini posebno osjetljivim čak i na male temperaturne fluktuacije.
Za razliku od površinskih voda dubokom moru nedostaje primarna proizvodnja zbog nedostatka sunčeve svjetlosti, što sprječava rast fitoplanktona i fotosintezu. Umjesto toga organizmi dubokih mora oslanjaju se na hranu koja se spušta s površine okeana, poznatu kao čestice organskog materijala ili morski snijeg. To uključuje mrtvi plankton, primarni izvor hrane organizama koji žive na dnu okeana.
Koristeći empirijske podatke iz dubokomorskih fosila izvađenih iz sedimentnih jezgri u rasponu od 500 000 godina, nova studija jasno je pokazala da su temperatura i unos hrane značajno promijenili dubokomorske zajednice tijekom dugih vremenskih razdoblja. Te promjene su bile povezane i sa promjenama u prirodnoj ferzilizaciji željeza putem unosa prašine, i posljedičnog povećanja površinske proizvodnje. Veća površinska proizvodnja rezultira povećanim tonjenjem organskog ugljika na dubokomorsko dno. Ova tehnologija geoinženjeringa naziva se uklanjanje ugljičnog dioksida u moru (mCDR, engl. marine carbon dioxide removal).
Studija upozarava da su potrebne pažljive procjene utjecaja na ekosistem kako bi se procijenilo, od slučaja do slučaja, je li štetnije zagrijavanje izazvano djelovanjem ljudi ili mCDR koji uključuje promjene površinske produktivnosti.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA