U petak, 22. septebra u Berlinu počela je okupacija narodnog teatra (Volksbüne Berlin), zvanično nazvana kao Intermedialni performans. Jedan od povoda svega jeste nedavni izbor direktora teatra Chrisa Dercona, koji, po prvi put od osnivanja Teatra nije dio umjetničke scene, odnosno strah od komercijalizacije teatra i gubljenja njegovog stvarnog smisla. Razlog zauzimanja teatra jeste skretanje pažnje građanima na to kome, u stvari, gradovi pripadaju, te kako se gradske vlasti ponašaju prema nama samima.
Piše: Amar Maksumić, AbrašMEDIA
Od prvog dana ulaska u zgradu, mladi aktivisti zajedno sa umjetnicima svakodnevno su kreirali razne programe unutar i van nje, da bi prikazali raznolikost i značaj koji teatar ima za građane. U radionice i performanse bili su uključeni i sami građani, kao i u organiziranje narodne, kuhinje koja je svakodnevno bila dostupna za sve posjetitelje teatra, a koja je bila, kao i svi ostali događaji, besplatna. Transparentnost i saradnju između ljudi pokazuje plenum svih građana i građanki koji se dešavao svaki dan u 18 sati, na kojem se odlučivalo koje će korake sljedeće poduzeti, te u kojem pravcu treba da se kreće pokret.
Da su ti mladi ljudi bili trn u oku vladajuće strukture grada, malo je reći, direktna demokratija koju su pokušali sprovesti u vlastitom gradu, vladajućoj strukturi – ne može proći!
Veliki mediji Berlina, pod kontrolom vladajućih, oštro su osudili svaki korak koji su ovi mladi aktivisti poduzimali u svom teatru. Najbolji pokazatelj mržnje vlasti prema svom narodu jeste to da je u četvrtak ujutro, 28. septembra oko 10 sati, 400 policajaca pod punom spremom umarširalo u zgradu te istjeralo šačicu građana i aktivista koji su se tada zatekli u teatru, bez naloga ili bilo kakve potvrde za deložaciju, pritom blokirajući zgradu barikadama i oklopljenim policajcima.
Nesmetani brutalnošću vlasti performansi koji su taj dan trebali biti održani u zgradi premješteni su na zelenu površinu ispred teatra, uz dodatnu publiku od 300 policajaca, koji su sa oprezom nadgledali „vandale“. Što je najvažnije ni plenum nije propušten uz veću prisutnost građana željnih promjene, promjene koja je itekako potrebna u ovom kao i u ostalim gradovima Europe i svijeta.
Intermedijalni performans koji je okupio i zbližio građane sudionike razbio je kordon od 400 policajaca. Hoćemo li sutra biti svjedoci lišavanja slobode uličnih umjetnika koji svakodnevno donose šarolikost i kreativnost u našim gradovima, samo jer se vladajućima to ne dopada? Koliko primjera moramo doživjeti da bi konačno i sami shvatili da je vrijeme za promjene, da grad, kao takav, pripada nama?
Jesmo li spremni odreći se vlastite slobode da bi doprinjeli boljem društvu?