Najveći pretpovijesni morski psi svoju su mladunčad ostavljali u ograničenim područjima plitkih toplih voda koje su obilovale hranom sve dok ne bi narasli dovoljno da preuzmu ulogu morskih vladara.
No s padom razina mora u razdoblju tercijara u sve hladnijim uvjetima okrutni megagrabežljivac Otodus megalodon imao je na raspolaganju sve manje takvih priobalnih morskih vrtića gdje je mladunčad mogla sigurno rasti, naveli su znanstvenici u radu objavljenom u česopisu The Royal Society journal Biology Letters.
Upravo oslanjanje na morske vrtiće moglo je pridonijeti nestanku grabežljivca megalodona nakon 20 milijuna godina vladanja svjetskim morima, prema tom istraživanju.
Otodusu megalodonu, ponekad klasificiranom kao Carcharocles megalodon, trebalo je 25 godina da dosegne zrelost i kod njega se radilo o “iznimno odgođenoj spolnoj zrelosti”, navodi se u radu.
No, jednom kad je životinja dosegnula zrelost mogla je biti duga i do 18 metara, što je tri puta više od današnjeg najvećeg morskog psa – bijele psine proslavljene u filmom Ralje iz 1975.
Kao grabežljivac na vrhu lanca odrasli megalodon sve do nestanka prije tri milijuna godina nije imao suparnika među drugim lovcima u oceanima i hranio se manjim morskim psima pa čak i kitovima.
No njegova je mladunčad bila ranjiva i u vrtićima izložena napadima drugih grabežljivaca među kojima su i druge vrste tadašnjih morskih pasa.
– Naši rezultati pokazuju prvi put da je O. megalodon kontinuirano koristio te plitke morske vrtiće tijekom dugog vremenskog razdoblja – navode autori.
Znanstveni tim otkrio je jednu takvu lokaciju uz istočnu obalu Španjolske u Tarragoni nakon što su u muzeju proučavali zbirku zuba megalodona.
– Mnogi od njih bili su vrlo mali za tako ogromnu životinju – kazali su za Afp Carlos Martinez-Perez i Humberto Ferron, autori istraživanja s britanskog sveučilišta u Bristolu.
Prema veličini zuba zaključili su da je to područje bilo mjesto rasta mladih megalodona.
Španjolski morski vrtić mogao bi se opisati “kao idealno mjesto za rast”, napisali su autori.
Bilo je smješteno u “plitkim zaljevskim vodama povezano s morem, s mnogo koraljnih grebena i mnoštvom beskralješnjaka, riba, morskih sisavaca i drugih morskih pasa i raža”.
Znanstvenici su analizirali još osam drugih zbirki zuba morskih pasa širom SAD-a, Perua, Paname i Čilea.
U četiri od njih, dva u SAD-u i dva u Panami, došli su do zaključka da su lokacije na kojima su pronađeni zubi bili stanište mladih morskih pasa.
U četiri preostale lokacije zbrike zuba upućuju na to da se radilo o staništima za odrasle megalodone i područjima njihova parenja i hranjenja, navodi se u istraživanju.
Morski psi čitav život odbacuju zube i lokacije s mnogo malih zuba znače da je to bilo mjesto njihova rasta. Megalodoni su živjeli tijekom miocena u toplim i umjerenim morima prije pet do 23 milijuna godina.
No hladniji pliocen nije im odgovarao. Njihove su se lovine prilagodile hladnijim morima i odselile, a megalodon je ostao u toplijim vodama natječući se za preostalu hranu s manjim i okretnijim velikim bijelim psinama.
Zbog smanjivanja razina mora smanjio se i broj raspoloživih vrtića što je također moglo pridonjeti njihovu nestanku.
(HINA)