Mainstream skreće u populizam, populizam u ekstremizam, a ekstremisti u kažnjivu retoriku. Tako izgleda kampanja čeških stranaka pred lokalne izbore i izbore za Senat, gornji dom češkog parlamenta koji će se održati 20. i 21. rujna.
Piše Sofija Kordić, Peščanik.net
Do koje mjere su se stvari otele kontroli najbolje pokazuje predizborni plakat parlamentarne, ekstremno desne stranke, SPD, na kojem je pomoću umjetne inteligencije prikazan čovjek tamne boje kože u krvavoj majici i s zakrvavljenim nožem u ruci. Na vrhu plakata je natpis „Nedostatke u zdravstvu neće riješiti ’kirurzi’ iz uvoza“, a na dnu „stop paktu o migracijama EU“.
Praška policija pokrenula je kazneni postupak zbog poticanja na mržnju, predizbornom kampanjom SPD-a bavio se i Ustavni sud, ali se proglasio nenadležnim, navodno, zbog grešaka u proceduri. Reklamne agencije odbile su postaviti plakate u javni prostor.
Nisu se još stišale strasti ni oko spomenute rasističke bljuvotine, a stigle su i tužbe zbog novog plakata iste stranke koji se širi po društvenim mrežama. Ovaj put u igri su Romi, inače omiljena meta SPD-a. Na plakatu su prikazana dva romska dječaka koji puše cigarete uz tekst: „Kažu nam da idemo u školu, ali naše roditelje nije briga…“
Na donjem dijelu plakata piše: „Potpora samo obiteljima čija djeca idu u školu!“
Lidera SPD-a, Tomija Okamuru, tužbe ne zamaraju. Kada su reklamne firme odbile izvjesiti njegove plakate, on je dva tjedna pred izbore, na najpoznatijem mjestu u Češkoj, simbolu Praga, na Vaclavskom trgu, kratkoročno iznajmio prostor za potrebe snimanja predizbornog spota.
Na trgu je postavio, između ostalih, i spomenute rasističke plakate, odnosno plahte ogromne veličine pred očima zabezeknutih turista.
Na zgražanje javnosti i pitanja novinara kako je moguće da se tako nešto, rasistički i groteskno, pojavi na izrazito popularnom javnom prostoru, nadležni tvrde da je Okamura naprosto iskoristio rupu u sistemu. Jedna je agencija zatražila korištenje dijela trga za postavljanje opreme potrebne za snimanje predizbornog spota, a gradska vlast nije imala detaljnije informacije o sadržaju snimanja niti o kojoj se političkoj stranci radi. Grad tvrdi da se stoga osjeća „prevarenim i zloupotrebljenim u sklopu surove predizborne političke borbe i izbornog oglašavanja“.
U jednominutnom video klipu, Okamura se šeta ispred plakata s predsjednikom zastupničkog kluba stranke Radimom Fialom, razgovaraju, slikaju se i rukuju s pristalicama.
U cijeloj priči bizarno je i to što je Okamura japanskog podrijetla, a već godinama na parlamentarnim izborima na valu najprimitivnijeg domoljublja, ksenofobije i rasizma plaši Čehe od izbjeglica i migranata što mu na izborima donosi preko 10% glasova. Nije zgoreg dodati da u Češkoj, takoreći, nema novopridošlih migranata iz afričkih i azijskih zemalja niti im je ta zemlja željena destinacija.
Najmorbidnija priča vezana za SPD je kada je prije nekoliko godina njihov sedamdesetogodišnji pristalica, Jaromír Balda, zbog straha od migranata iz muslimanskih zemalja, u dva navrata na željezničke šine srušio stabla i izazvao nezgodu, s namjerom da za to budu okrivljeni islamski teroristi. Ostavio je poruku na arapskom „Alah je veliki“. Srećom, nitko nije stradao. Navodno je tim činom „htio probuditi uspavane ljude u Evropi, koji ne vide što se u svijetu događa“.
Tako je češki umirovljenik, plašeći se terorista, 2019. postao prvi Čeh osuđen za terorizam. Dobio je četiri godine zatvora, što je bilo ispod minimuma predviđenog zakonom. Presuda je uključivala i izvanbolničko psihijatrijsko liječenje. Na sudu je izjavio da su ga proganjale noćne more s migrantima, da ga je na čin natjerao strah za opstanak češkog naroda i njegovih običaja, da je djelovao pod utjecajem lijekova, ali i vijesti na televiziji i izjava nekih političara.
Balda je odležao dvije godine i osam mjeseci. Pušten je ranije zbog dobrog vladanja, poodmaklih godina, zdravstvenih problema, promjene svjetonazora, ali uvjetno na pet godina. Ovaj slučaj, međutim, ni za milimetar nije promijenio djelovanje SPD-a.
„Okamura želi šokirati, oslabljeni SPD ponovno prijeti migracijom, misli da će time oslabiti rastuću konkurenciju“, neke su od reakcija političkih stranaka. SPD je naime, na nedavnim izborima za evropski parlament, osvojio samo jedan mandat, sa 5,7% glasova i to u suradnji s još jednom strankom istog ideološkog predznaka. Za predstojeće lokalne izbore i za Senat, pojačani su s još jednom opskurnom vanparlamentarnom strankom.
Najviše glasova na proljetnim evropskim izborima osvojila je populistička stranka ANO, bivšeg premijera, milijardera Andreja Babiša, koji će, sudeći prema anketama, naredne godine na parlamentarnim izborima ponovno osvojiti vlast. Njegova se retorika, kada su u pitanju migranti i muslimani, ne razlikuje od karikaturalnog Okamure. Nije stoga čudo da je ANO na evropskim izborima faktički usisao Okamurine birače. Babišova stranka je namjeravala izdati oglas u novinama, fotografiju na kojoj je u krupnom planu gumena brodica na uzburkanom moru puna tamnoputih muškaraca s natpisom „Glasajte prije nego što bude prekasno“. U posljednji trenutak su odustali, ne želeći, navodno, plašiti ljude, ali su, onako usput, istakli da je na fotografiji prikazana realna opasnost.
Andrej Babiš u Evropi je poznat kao veliki borac protiv migrantskih kvota, a izbore 2017. dobio je zahvaljujući širenju dezinformacija, islamofobiji, antiizbjegličkoj histeriji i difamaciji najozbiljnijeg protivnika, liberalne Piratske stranke, favorita u anketama, koju je, između ostalog, optužio da će građanima s viškom stambenog prostora, ukoliko dođu na vlast, u kuće, stanove i vikendice useliti migrante. Ostat će zapamćen po tome što je njegova vlada odbila primiti pedesetero djece, sirijske siročadi iz grčkih izbjegličkih kampova, premda su već pronađene obitelji u Češkoj koje su ih bile spremne udomiti. Otkako je prešao iz vlasti u opoziciju još je skloniji ekstremističkom izričaju.
Drugo mjesto na evropskim izborima zauzele su tri stranke konzervativne desnice, (članice petočlane vladajuće koalicije, druge dvije su liberalne), politički mainstream, koji također ima antimigrantsku agendu, doduše umivenu. Zalažu se za rigoroznu zaštitu vanjskih granica, brzo vraćanje neuspješnih tražitelja azila u njihove zemlje podrijetla i rješenje za migraciju izvan teritorija EU.
Treće mjesto i najveće iznenađenje izbora zauzela je koalicija dvije opskurne vanparlamentarne stranke („Zavjet“ i „Automobilisti“) koja je na čelu liste stavila bivšeg vozača formule, poduzetnika Filipa Tureka, čiji se izborni program može svesti na borbu protiv migranata i Green Deala. U privatnom životu Turek pasionirano skuplja neonacističke suvenire. Jednom je u javnosti uslikan s podignutom desnicom u zraku. Osvojili su preko deset posto glasova i dva mandata, a birači su Tureku dali izravno povjerenje. Dobio je drugi najveći broj preferencijalnih glasova od svih kandidata. Zaokružilo ga je 152.196 ljudi.
Koliko je u Češkoj zatrovana atmosfera protiv migranata, posebno onih iz islamskih zemalja, govori i Facebook opaska Petra Honzejka, liberalnog komentatora nakon rezultata lokalnih izbora u Njemačkoj, susjednoj Saskoj i Tiringiji: „Ne znam zbog čega su Nijemci toliko uplašeni. Kod nas ljudi takoreći imaju iste političke stavove kao AfD (uključujući tu i pojedince koji dižu desnicu u zrak), i to ne samo njih trideset posto, nego apsolutna većina, i ne na razini najzaostalijih regija, nego na razini cijele zemlje.“ Honzejk je dodao da post sadrži tužnu ironiju.
Politolozi tvrde da su na predstojećim, lokalnim izborima presudni protestni birači – nezadovoljni djelovanjem petočlane konzervativno-liberalne koalicijske vlade – koji su ostavljeni na margini sa svojim problemima i koji smatraju da se njihov glas ne čuje i da ih nitko ne predstavlja. Njih je najlakše pridobiti jednostavnim sloganima i rješenjima. Oni su meta i populista i ekstremista, jer se strahom kod ranjivih najlakše trguje. Njih se huška i protiv ukrajinskih izbjeglica kojih je u Češkoj preko 400.000 i manipulira se podacima o pomoći koju primaju.
Stoga se Okamura u velikoj konkurenciji šokantnim i rasističkim izričajem pokušava izdvojiti od konkurentskog ANO pokreta, ali i ostalih antiimigrantskih stranaka i koalicija, među kojima je i koalicija Dosta! pod vodstvom rigidnih nereformiranih komunista. Češka je, na žalost, zemlja bez ljevice, a oni koji su u igri i koji sebe tako nazivaju, kad su u pitanju migranti ne razlikuju se ni za pedalj od ekstremne desnice.
Radikalizacija i islamofobija u češkom društvu ne zaobilazi ni javnu televiziju, posebno kad je u pitanju izvještavanje i portretiranje Palestinaca i njihovog stradavanja u Gazi. Nedavno je napravljena medijska analiza izvještavanja o izraelsko-palestinskom sukobu prema kojoj izvještavanje javne televizije pridonosi polarizaciji društva i dehumanizaciji palestinskih civila.
Palestinske žrtve rata, gladi i raseljavanja u češkim mainstream medijima se malo prikazuju. Izraelska perspektiva sukoba je sveprisutna, Palestinci praktički nemaju nikakav glas.
Za neke utjecajne medijske aktere palestinska djeca jednostavno nemaju lice. Za većinu medija – čast izuzecima poput portala „Alarm“ lijeve orijentacije i liberalnog dnevnika „DenikN“ – Palestinci su dehumanizirana, ekstremistička, opasna masa čiji životi nisu vrijedni.
„U vijestima Palestinci urlaju na ulici, dok izraelske žrtve iznose svoje osobne priče, gledatelji se mogu poistovjetiti s njima. Gaza je izgubila lice i glas i postala demon“, napisao je u tekstu za „Alarm“ Jan Motal, stručnjak za medijsku etiku sa Masarykovog sveučilišta u Brnu.
Češka televizija kritizirana je i za neprofesionalno izvještavanje o francuskim izborima. U izvještajima dopisnika i u komentarima je kao veća opasnost za Francusku i Evropu označena ljevica, a ne ekstremisti Marine le Pen.