Podaci Evropske fondacije za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) pokazuju da radnici u Hrvatskoj imaju najdužu radnu sedmicu, a u to ne ulazi i neevidentiran, odnosno neplaćeni prekovremeni rad kojeg je alarmantno puno, ističu u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), prenosi Hina.
U Zakonu o radu navodi se kako se punim radnim vremenom smatra 40 sati sedmično, osim ako se ne ugovori drugačije. Ta mogućnost drugačijeg ugovaranja, koja u principu ide u korist radnika jer na taj način zadržavaju isti nivo plate, premalo se koristi, rekla je Hini izvršna tajnica za radno pravo i tržište rada SSSH Sunčica Brnardić.
Ona ističe kako se u Hrvatskoj bilježi snažan rast plata i produktivnosti, no to ne prati i povećanje konkurentnosti u poboljšanju uvjeta rada, u čemu još uvijek ova država jako zaostaje za drugim članicama EU.
Skraćivanje prosječne radne sedmice u drugim državama EU u pravilu se, ističe Brnardić, odvija kroz granske kolektivne ugovore gdje se prepoznaju mogućnosti i specifičnosti u pojedinim djelatnostima.
“Zanimljiv primjer je Francuska koja je još 1998. Zakonom skratila radni tjedan na 35 sati, što je potaklo udruge poslodavaca i sindikate na kolektivno pregovaranje o tom, ali i drugim pitanjima. Budući da je zbog direktiva Europske unije, ali i općenito zbog uređivanja tržišta rada u Hrvatskoj potrebno potaknuti kolektivno pregovaranje, bilo bi zanimljivo razmisliti o takvoj inicijativi”, naglašava ona.
Skraćivanje radnog vremena može podići efikasnost rada, povećati zadovoljstvo radnika i smanjiti stopu bolovanja, no poslodavci premalo prepoznaju skraćenu radnu sedmicu kao važno sredstvo organizacije rada i privlačenja i zadržavanja radnika.
Prema istraživanju koje je proveo SSSH, skraćivanje radnog vremena za tri sata sedmično imalo bi veoma jak pozitivan utjecaj na zadovoljstvo radnika trenutnim poslom kao i individualnu produktivnost, a to se posebno odnosi na radnike u privatnom sektoru.
Aktuelne okolnosti na tržištu rada karakteriziraju i nedostatak ljudi i nedostatak vještina te se radi o strukturnim okolnostima koje se sigurno ne mogu rješavati povećanjem fonda radnih sati, a naročito ne prisilnim putem kao što smo to nedavno vidjeli u Grčkoj, gdje je radna sedmica produžena, smatra Brnardić.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Darije Hanzalek kaže kako je kod uvođenja kraćeg radnog vremena najlakše postupno skraćivanje, korak po korak, a sve bez umanjenja plata. Tako uz ostale benefite, kaže, raste vrijednost satnice, odnosno rada radnika, a kada se pređe na novi režim, materijalna prava se dugoročno mogu nastaviti razvijati.
Za uspješnu tranziciju prema kraćem radnom vremenu na nivou cijelog društva potrebno je ispunjenje nekoliko preduvjeta, ističe on.
“Prvo i osnovno je micanje isključivog fokusa s rasta i profita, kao jedinih mjerila vrijednosti i uspjeha. Uz to, važno je da koristi od razvoja znanja i tehnologija budu u funkciji društva, a ne pojedinaca, jer samo tako možemo nastaviti s daljnjim oslobođenjem čovjeka od rada. Pozornost treba usmjeravati i na održivost i dugoročnost radnih odnosa temeljenih na očuvanju zdravlja i radne sposobnosti radnika.”
Hanzelek navodi kako je Švedska 2015. u Geteburgu imala eksperiment s kraćim radnim vremenom u javno finansiranim ustanovama, uz rad od pet dana sedmično po šest sati za punu platu.
“Nitko od radnika koji su sudjelovali u pokusu dvije godine nije bio na bolovanju, došlo je do značajnog povećanja ravnoteže između posla i privatnog života, zadovoljstva poslom te mentalnim i fizičkim zdravljem. Isto tako, radnici su povećali svoju produktivnost”, ukazuje sagovornik Hine.
Sličan eksperiment imao je Island uvođenjem radnog vremena od 35 sati od 2015. do 2019, a to je imalo veliki uspjeh jer se povećala dobrobit radnika, poboljšana je ravnoteža između privatnog i poslovnog života, došlo je do smanjenja stresa i “burnouta”, a produktivnost je ostala ista ili se čak i povećala.
“Kao rezultat toga, islandski sindikati su postigli smanjenje radnog vremena za oko 86 posto za cijelu radnu populaciju”, ističe Hanzalek.
Ubrzo će se morati razgovarati i o prilagodbi radnog vremena novim uvjetima s obzirom na klimatske promjene i toplinske valove, napominje predsjednik NHS-a i dodaje kako će se prevencija uz mjere zaštite na radu, koje su ograničenog učinka, morati provoditi upravo uz prilagodbe radnog vremena i odmor radnika.
(Agencije)