Salvador Allende bio je hirurg i upravo to ga je potaklo da uđe u politiku. Zanimanje za socijalnu medicinu i briga za društvene faktore koji uzrokuju štetu zdravlju stanovništva doveli su ga do osnivanja Socijalističke partije Čilea.
Piše: Robert Jandrić, AbrašMEDIA
Nakon duge karijere u politici i rada na uvođenju brojnih progresivnih socijalnih politika u Čileu, Allende je stekao dovoljno podrške u narodu da 1970. godine bude izabran za predsjednika. Postao je prvi socijalistički predsjednik u Latinskoj Americi koji je na vlast došao putem izbora.
Kao predsjednik, Allende je pokrenuo program nazvan “Čileanski put u socijalizam”, koji je donio nekoliko radikalnih zakona i politika. Allende je radio na socijalnim reformama i pravosuđu, nacionalizovanju prirodnih resursa, izgradnji stanova za siromašne i fokusirao se na bolji pristup zdravstvu i obrazovanju.
Međutim, kao latinoamerički socijalistički predsjednik, Allende je predstavljao prijetnju utjecaju SAD-a u regiji. Zbog toga će, u državnom udaru, potpomognutom od strane SAD-a, izgubiti vlast pa i život. Zamijeniće ga autoritarna vojna diktatura Augusta Pinocheta.
U svom posljednjem govoru, samo nekoliko minuta prije nego što je vojska bombardovala predsjedničku palatu, Allende je poslao Čileancima još jednu poruku nade: „Neću podnijeti ostavku. U ovom istorijskom trenutku platiću odanost narodu svojim životom. Poručujem im da sam uvjeren da se sjeme koje smo posadili u svijest hiljada i hiljada Čileanaca neće osušiti. Vi imate moć. Oni nas mogu uništiti, ali društveni napredak ne može biti zaustavljen zločinima, niti silom. Istorija je naša, istoriju piše narod.”
“Veliki crni oblak diže se iz zapaljene palate. Predsjednik Allende umire na svom radnom mjestu. Vojska ubija hiljade ljudi širom Čilea. (…) Gospođa Pinochet izjavljuje da će suze majki iskupiti zemlju. Moć, svu moć, preuzima vojna hunta od četiri člana, osnovana u “School of the Americas”, u Panami. Na čelu hunte je general Augusto Pinochet”, riječi su Eduarda Galeana, urugvajskog novinara i književnika, napisane nakon kobnog 11. septembra 1973. godine.
Allende je sahranjen u tajnosti i samo je njegovoj udovici bilo dozvoljeno da isprati njegovo mrtvo tijelo.
“Najdramatičnija kontradikcija njegovog života je to što je ujedno bio neprijatelj nasilja i strastveni revolucionar. Vjerovao je da je tu kontradikciju riješio hipotezom da će uslovi u Čileu omogućiti mirnu evoluciju u pravcu socijalizma pod zakonima buržoazije”, prisjetio se Gabriel García Márquez u članku “Zašto je Allende morao umrijeti”.
Koalicija Narodnog jedinstva, koju je predvodio Allende, bila je uništena i to je označilo početak brutalne sedamnaestogodišnje vojne diktature.