Kako vi vidite zadnjih 12 godina u Mostaru? Kako se, prema vašem mišljenju, nemogućnost glasanja i biranja odrazila na stanje u gradu?
Samija Kazazić: To što se 12 godina nije glasalo u Mostaru je unazadilo i grad i građane. Mostar je postao grad slučaj, građani zarobljeni u okove nacionalnih stranaka i nemoćni da bilo šta mijenjaju, jer im je uskraćeno osnovno ljudsko pravo da biraju i budu birani. Grad nema Gradsko vijeće, a problemi se samo gomilaju i svake godine ih je sve više. Aktuelna vlast nije imala sluha za potrebe građana i unapređenje grada. Sramotno je da i sada, skoro 3 decenije nakon završetka rata, stoje ruševine u sred grada, a koje su prijetnja za građane.
Smatrate li da je dugogodišnja nemogućnost biranja dovoljna motivacija za izlazak na izbore? Kakva su vaša predviđanja ovih izbora u Mostaru?
Samija Kazazić: Obzirom da toliko dugo nismo imali izbore i da je većina građana nezadovoljna stanjem u gradu, mislim, zapravo nadam se, da će ovaj put većina građana izaći na izbore i obaviti svoju građansku dužnost koja nam je tako dugo bila uskraćena. Mislim da ova dugogodišnja pauza svima nama treba biti dobra motivacija da se pokrenemo i da se odazovemo u što većem broju.
Kada se radi o mladim ljudima, njih se u programima malo ko sjetio ili im uputio konkretnu poruku. Na izbore iz 2018. godine mlađih od 30 godina izašlo je tek 18.45%. Smatrate li da mladi u Mostaru imaju razloga da izađu na izbore?
Podržavam mlade ljude i žao mi je što nemaju bolje uslove za školovanje i uopšte za život. Žao mi je što veliki broj mladih odlazi u neke druge zemlje. U Mostaru ima mladih ljudi koji su dovoljno obrazovani i sposobni da vode ovaj grad i predstavljaju građane, ali nažalost do sada nisu imali priliku da nešto mijenjaju. Većina njih koji imaju do 30 godina života nisu nikada glasali, jer im je, opet ponavljam, uskraćeno pravo glasa. Zar to nije dovoljan razlog da izađu na izbore i da glasaju za promjene? Da glasaju za mlade ljude, a onda svi zajedno da se borimo da stvorimo uslove za dobar život. Mostar to zaslužuje.
Prema potpisanom sporazumu HDZ/SDA 22 vijećnika/ice dolaze iz gradskih područja, a 13 sa jedinstvene gradske liste. U 6 gradskih područja dominantno je hrvatsko i bošnjačko stanovništvo, a iz tih područja dolaze 22 vijećnika/ce. Jesu li građanska opcija i opozicija ugrožena i unazađena ovim dogovorom?
Naravno da je time građanska opcija i opozicija ugrožena i unazađena. Mišljenja sam da u Gradsko vijeće trebaju ući ljudi koji žele da rade za dobrobit građana, bez obzira na njihovu stranačku odnosno nacionalnu pripadnost. Dok god nam se budu brojala krvna zrnca, neće biti napretka.
Koalicija HDZ/SDA je proteklo vrijeme u Mostaru bila veoma nadmoćna te se u cilju održavanja statusa quo isključivo koristila manipulacijama ratnih trauma, optuživanjima te pozivanjima na zaštite vitalnih nacionalnih interesa. Kakvu budućnost i promjene mogu ponuditi stranke čiji je narativ zadnjih 20 godina isključivo bolna ratna prošlost i nacionalizam?
Ja zaista ne znam kakvu budućnost i kakve promjene može ponuditi spomenuta koalicija. Pa svi smo svjedoci njihovih obećanja o “boljoj budućnosti” o “boljem životu”, a zapravo je stanje svake godine sve gore. Sve veći broj ljudi živi u jako teškim uslovima, bore se da prežive. Djeca nam se liječe SMS porukama, dok oni kupuju skupe automobile. Na hiljade ljudi je ostalo bez posla, na stotine fabrika i preduzeća su zatvorili i svaki put kad im se uzdrma fotelja oni nađu način da bace kost nacionalizma da se narod pokolje, ko je balija, ko ustaša i ko je počeo rat. Zaista ne znam šta još mogu ponuditi osim da se povuku i kormilo prepuste mladim ljudima koji zaslužuju bolji, grad, bolju državu, bolju vlast i da nam svima bude dobro, jer Mostar je zaista jedan od ljepših gradova i zaslužuje da u njemu žive zadovoljni građani koji će ga voljeti i graditi.
O promjenama u bh. društvu se dosta govori, vrlo često se određene mjere i rješenja nameću izvana. Šta se mora desiti iznutra, odnosno kakve promjene, da bi BiH krenula u budućnost?
Moraju se desiti promjene. Ne može vječno biti ovako. Davno je prošlo vrijeme “dobro je, samo nek ne puca”.
Nije dobro i ne može biti dobro dok god biramo predstavnike, bilo čega, po nacionalnom ključu. Treba birati osobe koje su obrazovane i sposobne za određena rukovodeća mjesta. Promjene trebamo početi od sebe i preispitati svoje stavove prema drugom i drugačijem. Glasati za ljude za koje znamo da su sposobni bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Ljudi koje izaberemo moraju znati da im to nije nikakva titula nego velika odgovornost. Izabrani su da služe narodu, a ne da od naroda prave robove i iskorištavaju ga.
Jedna ste od aktivistkinja angažovana na pitanju ilegalne deponije Uborak. Otkud odluka da uđete u politiku?
Nikada nisam imala ambicije u tom pravcu niti me politika zanima, ali nažalost, politika su uvukla u sve pore našeg života i prisiljeni smo, htjeli ili ne, da se bavimo njome. Politika nas se ne tiče sve dotle dok nam se ne počne razbijati o glavu, a građanima Mostara je davno počela. Ne želim više biti samo posmatrač, jer ne mogu gledati javašluk i bezakonje aktuelne vlasti, a sve na štetu građana i o našem trošku.
Kada se radi o pitanjima zelene politike u Mostaru o njima se malo govori, a u Mostaru trebala vjerovatno bi trebala biti jedan od prioriteta. Kakav je vaš stav oko problema Uborka i komunalne djelatnosti, šta vidite kao rješenje?
Problemi oko deponije Uborak nisu od jučer, vuku se od samog početka rada deponije, a kulminirali su zadnjih godina, jer je ovo, zasigurno, jedan od primitivnijih načina upravljanja otpadom. Deponija čak nema ni okolinsku dozvolu za rad što znači da radi ilegalno uz podršku gradske, kantonalne i federalne vlasti, a što je van svake pameti. Nikada nisu izvršene studije utjecaja na okolinu, nije sprovedena javna rasprava, propisana zakonom. Deponija nema adekvatnu opremu za rad, nema filtere, pročišćivaše. Otpadne, odnosno isljedne vode s deponije odlaze u potok Sušicu, a samim tim u Neretvu. Nekada gradska komunalna deponija je, bez saglasnosti građana, pretvorena u regionalnu na koju se odlažu sve vrste otpada bez prethodnog sortiranja. Znači, sve na jednu gomilu, animalni, medicinski, industrijski otpad. Svjedoci smo odlaganja i kancerogenog mulja iz kolektora, što je potvrdila i federalna ministrica. Zaključak – deponija Uborak je ekološka bomba za cijelu Hercegovinu, koju hitno treba zatvoriti i sanirati, raditi na rješavanju problema oko odlaganja otpada, jer je to problem br.1 grada Mostara i prigradskih naselja. Izabrati stručni tim ljudi koji će naći rješenje za ovaj problem na način da upravljanje otpadom ne ugrožava nikoga i da nema štetno djelovanje po okolinu.
Ove godine Mostar je zbog pandemije korona virusa osjetio drastičan pad broja turista, a turizam je u ovom gradu prehranjivao mnoge porodice. Nepostojanje turističke sezone tek će se odraziti u zimskim mjesecima. Pored toga pokazalo se da je zdravstveni sistem ogoljen, a pored svega toga ne nazire se nikakav plan za upravljanje krizom. Šta Mostar može očekivati u narednom periodu?
Turizam, ekonomija, zdravstvo odavno “na aparatima”, Mostar u jako teškom stanju i za očekivati je da se to desi, jer smo svjedoci da, godinama aktuelna vlast sve krize pokriva velom nacionalizma. Evo, sad će izbori pa ćemo vidjeti šta će nam oni donijeti.
Kandidatkinja ste na listi BH Bloka ispred SDP-a za Gradsko područje Sjever. Šta smatrate prioritetima za rad, kakav je vaš program i šta planirate raditi ukoliko dobijete povjerenje glasača?
Prioritet mi je rješavanje problema oko deponije Uborak i tome ću posveti najviše vremena, a uz to idu i drugi problemi i potrebe građana u mojoj lokalnoj zajednici. Ukoliko dobijem povjerenje građana, potrudiću se da to povjerenje i opravdam svojim radom i zalaganjem za dobrobit lokalne zajednice i grada Mostara.
(AbrašMEDIA)
Amela Kreso: Sve se može promijeniti ako shvatimo da sami sebi krojimo budućnost