Iznuđene “tehničke izmjene” Izbornog zakona BiH, ne mogu nadomjestiti dugogodišnju potrebu da se Izborni zakon u BiH sistemski promijeni. Neočekivani postupak Kristijana Šmita, Visokog predstavnika za BiH, nakon desetogodišnje pasivnosti njegovog prethodnika Valentina Incka, neće u potpunosti spriječiti organizovani kriminal političkih stranaka, prevare, ucjene i falsifikate izborne volje građana, čiji smo svjedoci bili u proteklih dvadesetak godina.
Izborni proces u BiH je postao ruganje demokratiji, trijumf organizovanog partijskog kriminala, ucjenjivanje zaposlenih u javnim preduzećima, prevare i malverzacije biračkih odbora, kupovina glasova, te otvorena prodaja poslaničkih mandata nakon izbora i sramno izigravanje povjerenja građana.
Kako izbori mogu biti demokratski i regularni, ako neka politička stranka nezakonito i netransparentno koristi državni novac i javne resurse u sklopu svoje predizborne kampanje? Kako možemo reći da su izbori pošteni, ako politički moćnici imaju pod svojom potpunom kontrolom javne medijske servise, kao sredstvo propagande, a ne profesionalnog i slobodnog informisanja građana? Kako za izborni proces možemo reći da je zakonit, ako se nakon izbora javno trguje poslaničkim mandatima i ismijava povjerenje građana?
Očigledno je da političke stranke u BiH u proteklih dvadesetak godina nisu vodile ozbiljan i iskren demokratski i politički dijalog, kako bi se poboljšao Izborni zakon i smanjile mogućnosti zloupotrebe političke volje građana. Vladajuće strukture u BiH nastoje da očuvaju postojeća loša rješenja koja im idu u korist, kako ne bi izgubili pozicije u vlasti koje im omogućavaju nesmetano bavljenje korupcijom. Bosni i Hercegovini su potrebne duboke i korjenite reforme i funkcionalne institucije, jer je stanje u kome se država trenutno nalazi, za građane potpuno neprihvatljivo.
Služba za informisanje,
Helsinški odbor za ljudska prava