Stanovnici Oristana, prostrane močvarne nizine na zapadu Sardinije, pokušavaju ostvariti zahtjevan projekt prilagodbe klimatskim promjenama, kako bi što duže odložili potapanje svojih domova.
Da takva sudbina nije daleka budućnost, potvrdile su nedavne znanstvene projekcije Mreže mediteranskih stručnjaka za klimatske i okolišne promjene (MedECC), koje sama mreža naziva šokantnima. Prema njima, klimatsko zagrijavanje pogodit će Sredozemlje teže i brže od većine ostalih dijelova svijeta. Tako, porast temperature na Mediteranu do kraja stoljeća, ovisno o modelima, iznosit će od 2,2 do čak 3,8 Celzijevih stupnjeva, dok će prosječna razina mora porasti između 52 i 190 cm!
Trideset i pet tisuća stanovnika pokrajine Oristano morati će svoje domove do kraja stoljeća podići na uzvišenjima uz močvare. Sudbinu Oristana čeka 185 tisuća četvornih kilometara preostalih mediteranskih močvara, koje su, pritom, degradirane, smanjenog kapaciteta i kojima se loše upravlja, a zbog svega su potrebnije Zemlji nego ikada, kažu stručnjaci.
Još će najmanje 20 gradova s po više od 10 milijuna stanovnika u svijetu biti ugroženo dizanjem razine mora već do 2050., službeni su podaci.
Močvara bez kisika
Šezdesettrogodišnji ribar Giuseppe Cocco, član zadruge Svetog Andrije, koja ima koncesiju na Ribnjak S’Ena Arrubia u okrugu Oristano, istresao je s kolegom i drugu vreću ribe u plastičnu maštelu na vagi. Dok se riba još koprcala, Giuseppe je spustio gumeni kombinezon do pojasa, pripalio cigaretu i odgovorio skupini okolišnih novinara agencija Medietrana (AMAN):
„Ha, prije je trebalo manje raditi i bilo je puno više ribe!“
Ribnjak, smješten u jednom od brojnih širokih umjetnih kanala koji su povezali more i dijelove ramsarski zaštićene močvare, suočava se s tisućama kormorana, poplavama, sušama i invazivnim vrstama.
„Ne bih ih htio ubijati, ali kad se skupi više od 5000 kormorana, nama ne ostaje mnogo. Jer, svaki pojede kilo ribe dnevno“, nastavio je Giuseppe, šireći ruke iznad ribnjaka koji je zbog zaštite od kormorana sa svih strana „odjeven“ zelenkastom mrežom.
Mladi ribar Alessandro, koji je kao tehnički direktor nedavno preuzeo zadrugu, kaže da ih je trenutno oko 4000, što je održivo, ali kad se taj broj udvostruči, riba posve nestane iz močvare.
Kanala, mosta i ribnjaka nekada nije bilo i sve je okolo bilo prekriveno trskom i šumom. Močvara je prvi put meliorirana 1930-ih, a drugi put, još snažnije, 1970-ih, dodaje.
Jedna od invazivnih vrsta, alga grozdasta kaulerpa (Caulerpa cylindracea) zna se namnožiti do te mjere da zalijepi ribarske mreže i čini ih neupotrebljivima. U tom stanju močvara ostane posve bez kisika.
Da bi izbjegli potpunu katastrofu, prošle godine smo otvorili sve ulaze da riba iziđe, jada se Alessandro pred kojim je osmišljavanje nove budućnosti zadruge.
Posljedice razvoja na vlažna staništa
Mediteranska vlažna staništa su pod velikim pritiscima. Samo od 1978., tokovi rijeka skraćeni su između jedne i tri četvrtine, poplavni kapaciteti smanjeni za petinu, trećini vrsta koje ih naseljavaju prijeti izumiranje, te je upitan dom i odmorište za više od 50 tisuća ptica od kojih je 95 posto ugroženo dizanjem razine mora.
Petina mediteranskih močvarnih površina pod zaštitom je Ramsarske konvencije, odnosno njih 424. Po površini je najviše močvara zaštićeno u Francuskoj, 37 tisuća četvornih kilometara, a po broju prednjači Španjolska sa 75 lokaliteta.
Tako degradirane močvare dodatno pritišće udar klimatskog zagrijavanja na Sredozemlje. Predviđeni prosjek maksimalnog porasta temperature u svijetu do 2100. je 2 stupnja Celzijeva, a na Mediteranu, ako se ostvari najcrnji scenarij, do 3,8. Pratit će ga sve češći, duži i intenzivniji toplinski valovi i širenje pustinjskih površina.
Količina oborina mogla bi se smanjiti za 15-30 posto, ali će kiše biti sve intenzivnije, što će bitno povećati rizik od poplava, kao i eroziju tla koja će dodatno razoriti obale, te do 15 posto smanjiti raspoložive zalihe pitke vode, podaci su MedECC-a.
Sredozemno more će biti toplije za 1,8 – 3,5 Celzijeva stupnja, a njegova prosječna razina će znatno nadići prosječnu razinu mora u svijetu od 30 – 98 cm i dosegnuti 52 – 190 cm! Na nekim obalnim područjima Sredozemlja more će porasti i 10 centimetara više od ostalih.
Jačanje prirodnih obalnih okoliša moglo bi bitno povećati otpornost Mediterana na posljedice klimatskih promjena, kazao je Giovanni De Falco, geolog mora iz Instituta za proučavanje antropičkih utjecaja na održivost u Oristanu.
Ojačati močvarni štit
Močvare su samo srce života i zato ih trebamo više nego ikada, dodao je izvršni tajnik Inicijative mediteranskih močvara (MedWet) Alessio Satta novinarima koje su u Oristano pozvali Središte za suradnju na Maditeranu IUCN-a iz Malage, zaklada MEDSEA i Zaklada za prirodu MAVA.
One su prirodni štitovi: daju nam pitku vodu, vodu za usjeve, omogućuju ogromnu biološku raznolikost, podupiru kulture i postaju sve važnije u borbi za ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama, ističe Satta i dodaje: Ali, kao što vidite, naša vlažna staništa su u velikim problemima i traže našu brigu.
Stručnjaci su novinarima predstavili projekt Maristanis, kojim se nastoje suočiti s golemim okolišnim i socijalnim problemima, a koji će pokušati razviti i u ramsarski zaštićenim močvarama u Tunisu, Crnoj Gori i Albaniji.
Projekt počiva na nizu mjera i postupaka poput obnavljanja obalnih laguna i močvarnih područja, kojim se jačaju njihovi ekosistemi i ublažavaju ljudski utjecaju i na okoliš.
Primjerice, stare betonske obloge umjetnih kanala trebale bi se zamijeniti prirodnom vegetacijom. Planiraju posaditi izvorne biljne vrste da filtriraju otpadne vode poljoprivrede, a istovremeno stvaraju ili štite gnjezdilišta. Također, sustave pješčanih dina namjeravaju zaštititi ekološki prikladnim pješačkim stazama.
Predviđeno je uklanjanje stranih vrsta iz ekosistema te kontrolirano korištenje vode. Za potrebe farmi uvode se projekti navodnjavanja „kap po kap“, a u turizmu će se pratiti učinkovitost uporabe vode. Vodi se računa o podizanju svijesti o vlastitom identitetu gradova i sela i njihovoj ovisnosti o vodi.
Dok stručnjaci u ugodnom ambijentu malenog Muzeja mora u Marceddìju izlažu svoje zamisli, ribarsko selo su pritisnuli modri oblaci, ispod kojih se savila duga, a na dugoj strani, na jugoistoku, jasno se ocrtavao zubasti profil planinskog okvira lagune. Kao da kažu: sve je ovdje moguće.
Lokalni farmeri
Mlađi farmeri prihvatili su održiva načela rada. Jedan od njih, Paolo Pinos, ima u Arboreji farmu od 150 krava. U tom urednom mjestašcu u močvari, koje se počelo naseljavati pod imenom Musulinijevo Selo prije 90-tak godina, obje generacije Paolovih prethodnika su bile stočari.
“Za razliku od talijanske tradicije, uvijek sam poljoprivredu vidio u okviru plana organske održivosti “, objašnjava novinarima dok nas vodi oko prostrane staje u blizini kuće.
Komfor je važan za zdravlje krava, njihov vijek i kvalitetu mlijeka, kaže i dodaje da uz frizijsku pasminu uzgaja manje domaće govedo koje daje manje mlijeka, ali je ono kvalitetnije, otpornije je na bolesti i vrućine, te koristi „drastično“ manje vode i krme.
U farmi se sakuplja i prerađuje otpadni mulj, jer je snažan izvor stakleničkih plinova. Pinos je odabrao i kukuruz koji traži manje vode, navodnjava ga kap po kap i izbacio je upotrebu pesticida.
Ponekad je problem prenijeti poruku onima koji su dvije generacije poljoprivredom bavili na drugi način, ali farmeri su se dužni pridržavati ekoloških mjera jer jedino tako sebi omogućuju rad, kaže farmer sa završenim poljoprivrednim fakultetom, i napominje da upotrebu vode i kemijskih sredstava nadziru sateliti.
Neretva: zaslanjenje, krivolov i uzurpacija
Novinare iz Hrvatske Oristano će podsjetiti na dolinu Neretve, jednu od pet zaštićenih močvara u Hrvatskoj, koje ukupno zauzimaju manje od 950 četvornih kilometara. Ostale su parkovi prirode Lonjsko polje, Kopački rit i Vransko jezero, te ribnjaci Posebni rezervat Crna Mlaka kod Jastrebarskog.
Močvara u dolini Neretve, ukupne površine od oko 200 četvornih kilometara, od kojih tri petine u Hrvatskoj, zaštićena je u ukupnoj površini od svega 16 km, kategorijama rezervata ili zaštićenog krajolika. Delta s 12 rukavaca, nakon brojnih i opsežnih melioracija za potrebe poljoprivrede, svedena je na samo četiri.
Stručni savjetnik za zaštitu prirode Udruge Biom Ivan Budinski ističe da je cijela delta pokrivena mrežom zaštite Natura 2000, ali da unatoč tome, njezine ekosisteme snažno pritišću zaslanjenje, krivolov i velika uzurpacija zemljišta.
U Neretvi se više ne taloži materijal iz gornjih tokova što je uvjet za stvaranje delte. Pri tome, rijeka donosi sve manje slatke vode zbog brojnih brana na Neretvi i preusmjeravanja dijela toka Trebišnjice, objašnjava.
Unesene su brojne agresivne biljne i životinjske vrste, među kojima samo 12 vrsta riba.
Lov i krivolov, koji su prisutni odavno, istrijebili su autohtone vrste poput jelena, a sada su usmjereni na ptice selice, uglavnom koristeći otrovnu olovnu sačmu. Policija nije opremljena za borbu s krivolovcima jer nema dovoljno plovila, dodaje.
Do tri četvrtine državnog zemljišta, na koje poljoprivrednici dobivaju državne poticaje, uzurpirano je. Neka se čak nalaze i u ornitološkom rezervatu, a Javna ustanova koja upravlja njima i ne zna za to, kaže Budinski i dodaje da ima dojam da lokalnoj vlasti odgovara nered.
U Hrvatskoj „nije istraženo“
Pokušaj da u Neretvi nađemo proizvođača čiji bismo pristup i položaj usporedili s onima u Oristanu, nije imao sreće. U OPG Prović iz Opuzen, koji se internetu hvali ekološkom proizvodnjom, odazvao se Ivica Prović koji je s nepovjerenjem ispitivao za koga radimo i gdje objavljujemo. Potom je kazao da je desetak godina zaposlen na mjestu pročelnika za poljoprivredu Dubrovačko-neretvanske županije, ali je, kaže, OPG prepisao na sina.
Na pitanja kako klimatske promjene i podizanje razine mora utječu na njegovu proizvodnju nije precizno odgovorio, nego je kazao da je najveći problem što se previše priča a malo radi.
Ove godine je krenulo navodnjavanje o kojem se priča 20 godina, kazao je. Nije upoznat da postoji plan zaštite močvare od klimatskih promjena, a o tome nismo doznali ni od vlasti i udruga.
Na upit koordinatorici Ramsarske konvencije u Hrvatskoj Mirjani Kapi, čiji su angažman pohvalili u MedWetu, odgovor je stigao iz Ministarstva okoliša i energetike čija je ona zaposlenica, i to prilično uopćen.
U njemu se kaže da istraženosti ekološkog sustava, staništa i divljih vrsta na nacionalnoj razini još uvijek nije dovoljna za valorizaciju njihove ranjivosti na klimatske promjene i za razvoj prediktivnih modela, te da nije istražen ni utjecaj klimatskih promjena na vrste, staništa i ekosustave.
Država nije izradila standardne izračune ekoloških šteta, upozoravaju iz udruga, što onemogućuje zakonsku zaštitu močvara kod čestih podmetanja velikih požara.
Sinergija i podrška vlasti
Ribnjak S’Ena Arrubia, koji proživljava smjenu generacija, suočio se s neizvjesnosti jer ribarski život nije više omiljen među mladima.
Moramo se pobrinuti da posao ne bude više sezonski i da svima može jamčiti stalni prihod, kaže Alessandro i dodaje da moraju smišljati nove načine rada, koji će svakako uključivati i turizam.
Alassandro i Paolo polažu velike nade u sinergijsko djelovanje s institucijama i ostalim gospodarskim akterima Oristana, tako da se prijelaz sa starog na novi proizvodni model može odvijati prema kriterijima ekološke održivosti.
S obzirom na opasnosti od klimatskih promjena Paolo Pinos kaže da se nadaju međunarodnoj akciji koja će minimizirati utjecaje podizanje razine mora, a u krajnjoj budućnosti razmišljaju o premještanju farmi prema unutrašnjosti, koja još nije gospodarski upotrijebljena.
Na pitanje kolege imaju li podršku ili se osjećaju napušteni, on odgovara:
Imamo dojam da nas vlasti podržavaju i daju najbolje što mogu, jer je ovo područje gospodarski važno. Tu je sedam tisuća radnih mjesta koje treba sačuvati. Vlast je sama zabrinuta i traži odgovor na to kako se suočiti s nadolazećim problemima.
(FENA)