Malo je životinja u prirodi koje su toliko pogrešno shvaćene kao šišmiši. Često omraženi zbog mitova i sujevjerja, ovi sisari su velika sila u borbi protiv insekata štetočina. Šišmiši se suočavaju s prijetnjama poput klimatskih promjena, gubitka staništa, smanjenja populacije insekata, pesticida u poljoprivredi, infekcija. Njihova populacija opada širom svijeta.
Autorka: Jelena Jevđenić, Impuls
Ono što je manje poznato o ovoj životinji jeste da su u naučnim krugovima poznati kao indikatorska vrsta, što znači da nam mogu puno reći o zdravlju životne sredine. Osjetljivi su na promjene u okolišu, pa njihova prisutnost može ukazivati na relativno zdrav ekosistem.
U Bosni i Hercegovini postoje 33 vrste šišmiša. Zahvaljujući entuzijastima i civilnom sektoru sada imamo malo širi uvid u stanje ove vrste u našoj zemlji.
O ovoj temi razgovarali smo s Besimom Gurdom iz Udruženja „Fojničani“ iz Maglaja, koji provode projekat o zaštiti šišmiša u BiH.
Projekat “Monitoring i zaštita šišmiša u Bosni i Hercegovini“ se provodi na području cijele Bosne i Hercegovine. Osnovni cilj projekta je doprinijeti zaštiti prirode u Bosni i Hercegovini, zagovaranjem zaštite šišmiša i njihovih staništa u skladu s entitetskim strategijama i EU direktivama. Bosna i Hercegovina je usvojila „Direktivu o staništima EU“ i potpisala „Međunarodni sporazum o zaštiti šišmiša EUROBATS“ i na taj način se obavezala da će zaštititi sve vrste šišmiša i njihova specifična staništa.
Ali da li je to urađeno?
Gurda: „Ovaj posao nije dovršen, jer još uvijek u Bosni i Hercegovini nisu zaštićene sve vrste šišmiša niti njihova staništa. S obzirom da su i vlasti svjesne manjka institucionalnih kapaciteta, u svojim novim strategijama navode da se u narednom desetogodišnjem periodu nevladinim organizacijama, između ostalog, trebaju povjeriti zadaci vezani za monitoring specifičnih grupa organizama i tipova staništa. Stoga ovaj projekat pruža jedinstvenu priliku da kao nevladin sektor budemo partner vlastima i uradimo prva opsežna istraživanja šišmiša u BiH i kroz zagovaračke procese doprinesemo njihovoj zaštiti“.
Šta ste do sada otkrili što se tiče ove vrste u BiH?
„Tokom kampova, ali i brojnih drugih „vikend istraživanja“ otkrili smo i zabilježili mnogo vrijednih otkrića i podataka o šišmišima i njihovoj populaciji u BiH. Osim brojnih novih podataka o šišmišima za Hercegovinu, Krajinu i istočnu Bosnu, otkrivene su porodiljske kolonije ugroženih vrsta šišmiša širom BiH, otkrivene su najveće kolonije nekih vrsta na Balkanu itd.; u kontekstu novijih otkrića bih izdvojio istraživanja na Ozrenu. Tokom naučno-istraživačkog kampa na Ozrenu otkrili smo da je ova planina najveće domaće stanište jednog od najugroženijih šišmiša, velikog potkovičara (Rhinolophus ferrumequinum). Fascinantno je da nigdje u Bosni i Hercegovini do sada nije zabilježen ovakav obim eholokacijskih signala ove vrste, što jasno pozicionira Ozren u jedno od posljednjih utočišta velikog potkovičara koji je u dijelovima Zapadne Europe već potpuno nestao. To je potvrđeno i tokom nedavnog zimskog monitoringa hibernacijskih staništa. Bilo kakvo uništavanje Ozrena ne samo da bi nanijelo neprocjenjivu štetu za očuvanje ovog strogo zaštićenog šišmiša, već bi predstavljalo i ozbiljno kršenje međunarodnih sporazuma i direktiva koje je potpisala i Bosna i Hercegovina, odnosno Bernske i Bonske konvencije, EUROBATS sporazuma te Europske direktive o staništima. Stoga bi ovo izvanredno otkriće trebalo biti jedan od najznačajnijih argumenta za proglašenje Ozrena zaštićenim područjem prirode“.
U Evropskoj uniji šišmiši su zaštićeni Direktivom o staništu. Da li je u BiH zaštićena ova vrsta?
„Smjernice Međunarodnog sporazuma o zaštiti šišmiša, na čiju provedbu se BiH obavezala, nalažu zaštitu svih vrsta šišmiša, što kod nas nije slučaj. Kako je u BiH zaštita okoliša ustavna nadležnost entiteta tako imamo različite liste zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta te Crvene liste divljih vrsta i podvrsta biljaka, životinja i gljiva Federacije BiH objavljene u „Službenim novinama Federacije BiH“ br.7/14 te Crvenu listu zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske objavljene u „Službenom glasniku RS“ br.124/12, a na ovim listama se nalazi 18 (FBiH), odnosno 26 (RS) vrsta šišmiša, od ukupno 33 vrste koje naseljavaju Bosnu i Hercegovinu. Naša nastojanja su usmjerena upravo u ovom pravcu, uvrštavanje svih vrsta šišmiša u BiH na liste strogo zaštićenih vrsta u FBiH i RS i na Crvene liste oba entiteta“.
Koliko je ugrožena ova vrsta u BiH?
„Zahvaljujući prirodnim bogatstvima naše države imamo i veliki broj šišmiša, jednu od najočuvanijih populacija u Evropi, pa čak i najveće kolonije nekih vrsta na Balkanu. No, ukoliko nastavimo s našom već ustaljenom nebrigom o prirodi, pa tako i šišmišima, mogli bismo vrlo brzo osjetiti probleme koje donosi nedostatak ovih korisnih životinja. Šišmiši imaju ogroman značaj za ljude, šume i poljoprivredu. Jedna od najznačajnijih stavki u kojoj se ogleda njihova važnost je njihova ishrana. Naše vrste šišmiša hrane se isključivo insektima i to onim štetnim. Takođe, šišmiši su jedni od najznačajnijih oprašivača šuma. Uprkos tome, malo ili nimalo pažnje se pridaje šišmišima kada se vrši eksploatacija prirodnih resursa, kada se siječe šuma, kada se zadire u njihova staništa…“
Šta je najčešći uzrok izumiranja ove vrste?
„Najveća prijetnja je uništavanje njihovih staništa zbog eksploatacije prirodnih resursa, sječe šume i sl. Takođe, značajan problem predstavlja i upotreba štetnih pesticida u poljoprivredi koji truju šišmiše. A nismo svjesni da su upravo šišmiši najbolji regulatori brojnosti štetnih insekata. Najbolji insekticid koji, primjera radi, za jednu noć pojede i do 3000 komaraca“.
S obzirom na to da su jako bitni za zdravu životnu sredinu, a ugrožena su vrsta, kako možemo pomoći šišmišima?
„Iako je njihov značaj nemjerljiv, ni institucije ni građanstvo u BiH ne pokazuju veliki interes za očuvanje ovih životinja. Kod nas još uvijek vladaju mitska mišljenja o šišmišima kao opasnim, krvoločnim životinjama. To mišljenje moramo mijenjati, ljude edukovati i uživati u blagodetima koje donosi suživot sa šišmišima. Evropa već ima mnoštvo uredbi i rezolucija vezanih za zaštitu šišmiša, njihovih staništa, unapređenje stanja populacija i sl., a mi smo upravo ovim projekatom izradili sveobuhvatni dokument s nizom smjernica za zaštitu šišmiša u našoj zemlji. Ukoliko nadležne institucije barem započnu implementaciju ovih smjernica, biće to značajan korak za očuvanje šišmiša na našim prostorima. Osim toga, svakako bismo mi, svi građani, trebalo da shvatimo značaj ovih životinja i damo svoj doprinos u njihovoj zaštiti. Suživot ljudi i šišmiša je neizbježan, te ne treba da zatvaramo tavane u kojima se šišmiši znaju naseliti, rušimo stara stabla koja su njihov dom i sl.“
Na vašoj Facebook stranici se može vidjeti da ste obilazili i neka naseljena mjesta i nalazili šišmiše u kućama i napuštenim prostorima. Kako ljudi da postupaju u naseljenim mjestima kada su u pitanju šišmiši?
„Kako sam već rekao, suživot ljudi i šišmiša je neizbježan. Šišmiši često kao svoja skloništa koriste tavane kuća, šuplje zidove, napuštene stambene objekte i sl., a ponekad u ljetnim mjesecima mladi šišmiš tokom lova uleti i u sobu kroz otvoreni prozor. Ni u kom slučaju se ne treba plašiti ovih bezopasnih životinjica i burno reagovati u takvim situacijama. U slučaju kada uleti u sobu, samo treba ostaviti otvoren prozor i on će sam izaći. Ukoliko se nasele na tavan, ne treba ih uznemiravati. Ali ipak, ukoliko nekome predstavljaju smetnju te ako građani trebaju pomoć / savjet za spašavanje šišmiša ili njihov oporavak, u svakom momentu mogu nazvati Centar za krš i speleologiju, na dežurni telefon: 061 491 053 ili 062 701 020.
Već je bilo sličnih situacija i mi se rado odazovemo da izađemo na teren i uradimo šta se da uraditi za zbrinjavanje šišmiša. Najčešće, nakon što ljudima objasnimo značaj šišmiša, rado ih ostave da budu stanovnici njihovog tavana. Dakle, obično je problem u pogrešnoj percepciji i strahu od šišmiša. Oni zaista nisu ni strašni ni opasni. Čak stara vjerovanja kažu da je kuća koju naseli šišmiš blagoslovljena. Još jednom apelujemo na građane da ni u kom slučaju ne ubijaju šišmiše i da se jave na broj centra“.
Da li institucije države provode neku zaštitu i da li finansijski podržavaju udruženja koja se bave tim aktivnostima?
„S obzirom da je Bosna i Hercegovina pristupila Međunarodnom sporazumu o zaštiti šišmiša EUROBATS, postoji hitna potreba i obaveza da se stanje u našoj zemlji upotpuni tačnim podacima o stanju šišmiša, posebno vrsta s Aneksa II Evropske direktive o staništima, radi njihove zaštite. Ipak, podaci o stanju populacije i vrsta za Bosnu i Hercegovinu su vrlo manjkavi. To se uostalom jasno vidjelo i kod pripreme podataka za mrežu „Natura 2000 u BiH“. Većina podataka je bazirana na staroj i rijetkoj literaturi.
Institucije, nažalost, tome pridaju vrlo malo pažnje. Monitoring i praćenje stanja populacija šišmiša uglavnom provode organizacije civilnog društva, većinski „Centar za krš i speleologiju“ iz Sarajeva i Sportski i naučno-istraživački klub „Atom“ iz Zavidovića uz saradnju s partnerima poput UG „Fojničani“ iz Maglaja i nekoliko drugih organizacija iz BiH. Ipak, zbog veličine područja, malog broja istraživača i specifičnih životnih uvjeta šišmiša još uvijek se može reći da imamo samo djelimične podatke o ovim ugroženim sisarima. U tom kontekstu, za obavljanje ovih poslova problem je i nedostatak finansijske pomoći od strane državnih institucija.
“Terenskim istraživanjima, naučnim radovima, a zatim zagovaračkim aktivnostima, aktivnom medijskom kampanjom i pokretanjem zakonskih procedura nastojimo da doprinesemo zaštiti 33 vrste šišmiša koje naseljavaju Bosnu i Hercegovinu, damo preporuke za konzervaciju i upravljanje njihovim staništima i u konačnici doprinesemo zaštiti prirode u cijelosti. Kroz projekat smo izradili i „Nacionalni izvještaj o stanju šišmiša u BiH“ u skladu s obavezama iz Međunarodnog sporazuma o zaštiti šišmiša EUROBATS, a inicirali smo i uvrštavanje svih vrsta šišmiša na Crvene liste FBiH i RS. Organizacijom javnih predavanja, obilježavanjem „Međunarodne noći šišmiša“ i sličnim aktivnostima vjerujemo da smo povećali i senzibilitet građanki i građana o značaju šišmiša i potrebi zaštite njihovih staništa u BiH.”