Voditelji Studijskog programa sociologije Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci danas su, u povodu inicijative Srpske pravoslavne crkve za uvođenje vjerske nastave u srednjoškolsko-obrazovni sistem javnih škola Republike Srpske (RS), ukazali da je takvo insistiranje “direktno miješanje religijskih institucija i vjerskih službenika u obrazovni sistem, kao i narušavanje sekularno-laičkog sistema uređenja društva RS“.
Posebno brine, upozoravaju, veza vjerskih ustanova i određenih političkih subjekata, čime se direktno podriva neutralnost javnog prostora, koji bi trebao biti zajednički, bez obzira na religijsko i političko (ne)pripadanje.
“U jednoj takvoj trgovini simboličkim i političkim kapitalom i utjecajem religijskih i političkih institucija, najveće su žrtve djeca i njihova budućnost. Zato se nadamo da će Ministarstvo prosvjete i kulture RS imati dovoljno hrabrosti da odbije inicijativu o uvođenju vjerske nastave u srednjoškolsko-obrazovni sistem javnih škola, kao i da se vrati svojoj najznačajnijoj misiji – stvaranju uslova za razvoj kvalitetnog obrazovanja temeljenog na najznačajnijim ljudskim i humanističkim vrijednostima”, naglasili su u saopćenju doc. dr. Ranka Perić Romić, voditeljka studijskog programa socilogije i doc. dr. Duško Trninić, sociolog religije.
Postavljaju i pitanje – na koji način vjeronauka doprinosi specijalizovanom i usmjerenom srednjoškolskom obrazovanju. Sociologija i drugi općeobrazovni predmeti su, dodaju, smatrani nepotrebnim za određena zanimanja, jer dodatno opterećuju učenike. Zašto se, kažu, u istom kontekstu ne posmatra i vjeronauka, odnosno – koji je konkretan doprinos vjerske nastave u srednjoškolsko-obrazovnom sistemu?.
Vjerska nastava se, podsjećaju, već izvodi u osnovnim školama RS-a.
“Bitno je podsjetiti javnost da je u crkvenoj nadležnosti izbor vjeroučitelja u osnovnim školama, čime su procesi izbora i zapošljavanja nastavnog kadra van školske nadležnosti, te samim tim i netransparentni za roditelje. Pitamo – kako se navedeno uklapa u odredbe Zakona o srednjem obrazovanju RS-a i podzakonske akte koje iz njega proizlaze i da li će se takva praksa nastaviti, ako se usvoji inicijativa SPC, i u srednjim školama”, pitaju profesori Studijskog programa socijalogije.
Za predstavnike nadležnih institucija, prije svih Pedagoškog zavoda i Ministarstva prosvjete i kulture RS, imaju i potanje – koji su to učinci i doprinosi izvođenja vjerske nastave u osnovnoškolskom-obrazovnom sistemu?
“Zar nam još nije jasno da vjersko vaspitanje (odnosno, vjerska nastava) nije naučna djelatnost i da joj kao takvoj nije mjesto u obrazovnim institucijama i sistemu javnih škola. Kako je moguće da nam u društvu prepunom izazova, problema, tranzicionih posljedica ne trebaju znanja iz društvenih i humanističkih nauka, a treba nam vjerska poduka i nastava. Da li smo toliko očajni da se ne želimo suočiti sa stvarnošću u kojoj živimo, nego smo radije spremni da vjerujemo u onozemaljski spas”, istaknuto je u saopćenju.
Smatraju da je potrebno, a na to obavezuju i preporuke Vijeća Evrope, omogućiti izučavanje religijskih sadržaja u javnim školama, u cilju upoznavanja različitih svjetonazora i uspostavljanja tolerantnog društva utemeljenog na demokratskim vrijednostima.
Ovo se posebno odnosi na višekonfesionalna društva (kakvo je i naše), koja su bila (ili još jesu) opterećena konfliktima u kojima su religijske i kulturne razlike imale značajnu ulogu.
“Zato nam ne treba vaspitanje za određenu vjeru ili religiju (teaching from religion), već treba raditi na promovisanju nastavnih sadržaja, koji bi se izučavali u javnim školama, a u cilju upoznavanja s različitim religijskim tradicijama (teaching about religion)”, istakli su profesori Studijskog programa socijalogije.
(FENA)