Stanovnici Ljubljane 7. lipnja ove godine mogli su svjedočiti pomalo zastrašujućem prizoru. Tog se petka, naime, u samom centru grada okupilo nekoliko desetaka zamaskiranih muškaraca koji su – oboružani bakljama, slovenskim zastavama i transparentima – skandirali antiimigrantske i nacionalističke parole. Među transparentima se najviše isticao onaj s nacrtanom SS-ovom mrtvačkom glavom, a pažljiviji je promatrač mogao uočiti da su neki od sudionika na sebi imali i tetovirane nacističke simbole – od svastike nadalje.
Piše Marko Faber, Portalnovosti.com
Taj neprijavljeni skup, koji je policija ipak tolerirala, predstavljao je vidljivi vrhunac javnih aktivnosti tzv. Slovenske obrambne straže (SOS) – najnovijeg izdanka slovenske neonacističke scene. Za razliku od većine ranijih generacija neonacista, SOS je u vrlo kratkom vremenu uspio zaokupiti pažnju javnosti i stvoriti značajnu sljedbu na društvenim mrežama, koja bi se u određenoj mjeri mogla preliti i na ulice.
SOS-ovci su se na radaru slovenske javnosti pojavili u svibnju ove godine, kada su na svome netom otvorenom Instagram profilu podijelili dvije slike svojih noćnih akcija. Na jednoj od njih mogla se vidjeti osoba zavezana za rasvjetni stup, dok su na drugoj fotografiji dvojica članova SOS-a pozirala uz tamnoputog muškarca kojemu su oko vrata zavezali omču, a u ruke mu stavili papir s natpisom “remigracija”.
Spomenute objave ubrzo su uklonjene s Instagrama, no glas o SOS-u brzo se proširio. U skladu sa starom američkom poslovicom da “loš publicitet ne postoji”, članovi SOS-a su do kraja svibnja bili pozvani u goste kod barem dvojice popularnih slovenskih streamera/jutjubera, nakon čega im je broj pratitelja eksponencijalno porastao te se danas mjeri u tisućama.
Paralelno s time stvorene su i grupe na društvenoj mreži Telegram, koje su trebale poslužiti organiziranju konkretnih akcija. U tim se grupama – u kojima se nalazio velik broj maloljetnika – često raspravljalo o Židovima, rasnoj čistoći i sličnim “intelektualnim” temama. Kada je dio te prepiske procurio u javnost, SOS-ovci su brže-bolje za sve okrivili infiltrirane ljevičare i na Instagramu naglasili da “ne podupiru Hitlera i teorije o višoj vrijednosti određenih rasa”. Naravno, ne pada nam na pamet pomisliti da bi momci koji na transparente stavljaju simbole SS-a imali razloga lagati.
Glavna meta neonacista iz SOS-a su migranti iz Azije i Afrike, koji u Sloveniji uglavnom zapinju na putu prema zapadnim zemljama. U svojoj propagandi nazivaju ih prijetnjom po sigurnost građana, pri čemu najviše naglašavaju navodnu ugroženost slovenskih žena. Kao rješenje za pitanje sigurnosti SOS predlaže “remigraciju”, odnosno deportaciju svih neeuropskih imigranata i potpuno zatvaranje granica. No s obzirom na to da se, kako kažu, od lijevo-liberalne vlade premijera Roberta Goloba tako nešto ne može očekivati, SOS-ovci “remigraciju” zasad promoviraju bez državne pomoći: maltretiranjem nedužnih imigranata po ulicama slovenskih gradova.
Usprkos pokušajima da se prezentiraju kao nova lica na desnoj sceni, čini se da SOS ipak vode neki stari desničarski kadrovi. Prema pisanju ljubljanskog Radio Študenta, među vođama SOS-a nalaze se pojedinci koji su slovenskoj javnosti postali poznati još tijekom protuvladinih prosvjeda 2020. Oni su tada organizirali tzv. “žute prsluke” (“rumeni jopiči”): skupinu ekstremnih desničara čija je svrha bila ometanje prosvjeda protiv tadašnjeg premijera Janeza Janše i njegove Slovenske demokratske stranke (SDS). Za taj su posao neki od njih bili indirektno nagrađeni državnim novcem tako što je Janšino ministarstvo kulture njihove fantomske udruge proglasilo “nevladinim organizacijama od javnog interesa”, čime im je omogućilo pristup državnim fondovima. Golobova vlada nedavno je poništila dio tih odluka, a nekadašnji “žuti prsluci” odjednom su se našli u SOS-u.
Veze Janšinog SDS-a s novom radikalnom desnicom ne staju na tome. Primjerice, potpredsjednica omladine SDS-a Zala Klopčič javno se zahvalila neonacistima iz SOS-a na njihovoj borbi za “sigurnost” Slovenaca. Sličnih primjera obostranih simpatija ima još, pa možda ne treba čuditi ni datum održavanja skupa s početka priče – svega dva dana prije europskih izbora, s kojih je SDS izašao kao relativni pobjednik.