The Economist je u pokušaju da analizira kakav to utjecaj imaju društvene mreže na djecu zatražio mišljenja stručnjaka kako bi pokušali razumjeti postoji li veza između pada mentalnog zdravlja i broja sati provedenih pred ekranom.
Prije svega ukazuje da su u pokušaju da bolje razumiju utjecaj ekrana na djecu roditelji iz Velike Britanije kreirali grupu kojoj se priključilo 60.000 ljudi – što govori o važnosti ovog pitanja danas.
Prije dva mjeseca Daisy Greenwell i Clare Fernyhough osnovale su WhatsApp grupu kako bi razgovarale o tome kako spriječiti zahtjeve svoje male djece za pametnim telefonima. Nakon što su objavili svoje planove na Instagramu, drugi roditelji su željeli da se uključe. Sada njihova grupa, Detinjstvo bez pametnog telefona, ima više od 60.000 pratilaca koji raspravljaju o tome “kako svoju djecu držati podalje od demonskih uređaja” – debatu koju prirodno vode na svojim pametnim telefonima.
Ova grupa, sa sjedištem u Britaniji, nije jedina koja brine o vremenu koje djeca provedu ispred ekrana. Prošlog mjeseca država Florida usvojila je zakon o zabrani društvenih medija za mlađe od 14 godina. Britanska vlada navodno razmatra zabranu prodaje mobilnih telefona mlađima od 16 godina. Zabrinutost je sažeta u nedavnoj knjizi Jonathana Haidta, “The Anxious Generation”, koja tvrdi da pametni telefoni, a posebno društvene mreže kojima se pristupa preko njih, izazivaju zlonamjerno “preoblikovanje djetinjstva”.
U spornoj debati dvije su stvari prilično jasne. Prvo, pametni telefoni i društveni mediji postali su veliki dio djetinjstva. Do 12. godine skoro svako dijete ima telefon, prema istraživanju u Britaniji. Jednom kada ga dobiju, društveni mediji su način na koji provode većinu svog vremena ispred ekrana. Američki tinejdžeri provode skoro pet sati dnevno na društvenim aplikacijama, pokazuju ankete Gallupa. YouTube, TikTok i Instagram su najpopularniji (Facebook, najveća svjetska društvena mreža, je daleko četvrta).
Drugo, većina se slaže da je u velikom dijelu “bogatog svijeta” došlo do pada mentalnog zdravlja među mladima. Udio američkih tinejdžera koji su prijavili barem jednu “veliku depresivnu epizodu” u prošloj godini porastao je za više od 150 posto od 2010. godine. Možda su takvi izrazi jednostavno postali manje tabu, sugeriraju skeptici. Ipak, to je više od priče. U 17 uglavnom bogatih zemalja došlo je do naglog porasta samoubistava među tinejdžerkama i mladim ženama, iako je njihova stopa samoubistava i dalje najniža u bilo kojoj kohorti.
Da li su fenomeni povezani? Tajming je sugestivan: mentalno zdravlje počelo je opadati baš kada su pametni telefoni i društvene aplikacije uzeli maha, 2010-ih. Neke studije također sugeriraju da djeca koja provode više vremena na društvenim mrežama imaju lošije mentalno zdravlje od lakših korisnika. Ali takve korelacije ne dokazuju uzročnost: može se desiti, na primjer, da depresivna, usamljena djeca odluče da provode više vremena “skrolujući” po telefonima nego ona sretnija.
Mali broj randomiziranih eksperimentalnih studija otklanja uzročno pitanje. Godine 2017. Roberto Mosquera sa Universidad de las Américas, i njegove kolege, natjerali su grupu korisnika Facebooka u Americi da ga ne koriste na sedam dana. Apstinenti su izjavili da su manje depresivni od kontrolne grupe i da su učestvovali u raznovrsnijim aktivnostima, također su konzumirali manje vijesti.
Potom, 2018. istraživači na Stanfordu i Univerzitetu New York uradili su sličan eksperiment, ponovo u Americi. Nakon mjesec dana odsustva sa Facebooka, njihovi “detoksikanti” su se osjećali sretnije od kontrolne grupe, provodili su manje vremena na internetu, više vremena sa porodicom i prijateljima i bili su manje politički polarizirani. (Opet su znali manje o vijestima, a više su vremena provodili gledajući televiziju sami) Efekti na dobrobit u obje studije su bili skromni.
“Zaista uvjerljivi uzročni dokazi koje imamo prilično su ograničeni”, priznaje Matthew Gentzkow sa Univerziteta Stanford, jedan od autora studije iz 2018. godine. Međutim, tvrdi on, većina ukazuje u istom pravcu kao i posredni dokazi o vremenu: “Ako sve to saberete, mislim da je dovoljno reći da postoji velika vjerovatnoća da su te štete velike i stvarne”.
Mnogo toga ostaje neizvjesno. Najbolji randomizirani eksperimenti rađeni su na odraslima, koji nisu glavni predmet zabrinutosti. Većina studija se fokusira na Facebook, koji je ovih dana mali dio “medijske prehrane” tinejdžera. I uglavnom su u Americi, što je za razliku od zemalja u kojima živi većina svjetskih tinejdžera. Prošlogodišnja studija Oksfordskog instituta za internet u 72 zemlje pokazala je da je korištenje Facebooka povezano s malim poboljšanjem dobrobiti među mladima.
Odnos ljudi s društvenim medijima također prkosi kategorizaciji. Pitati da li su društveni mediji dobri ili loši za mentalno zdravlje pogrešno je pitanje, tvrdi Pete Etchells sa Univerziteta Bath Spa, autor “Unlocked”, nešto optimističnije knjige o vremenu ispred ekrana. Možda je bolje pitanje, kaže on: “Zašto neka djeca zaista napreduju na internetu? I zašto je to slučaj da se drugi… zaista bore?”.
Ukoliko se ne odgovori na to pitanje, zabrana telefona ili društvenih mreža do kasnije dobi jednostavno bi odgodila problem, boji se. Također je nejasno šta bi trebalo da bude obuhvaćeno takvom zabranom. Društveni mediji uključuju sve, od Facebooka do funkcije ćaskanja u igricama poput “Fortnitea”, ističe dr. Etchells. Dr. Gentzkow, koji podržava višu minimalnu dob za neke društvene mreže, upozorava da se sve to ne ograničava.
“Prava komunikacija sa vašim prijateljima – telefonom, tekstualnim ili videoćaskanjem – to bi mogle biti stvari koje želimo više ohrabriti”, kaže on. Većina društvenih aplikacija nudi mješavinu funkcija u kojima se može uživati ili ih zloupotrebljavati.
Postoje neki znakovi da, dok stručnjaci razmišljaju kako da obuzdaju najgore društvene mreže, obični korisnici sami smišljaju kako to učiniti.
(Agencije)