Staro i zapušteno Jevrejsko groblje u tuzlanskom naselju Borić nedavno je proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a iako datira i od prije 1800-ih godina, jedinstveno je po tome što je aktivno i danas i na njemu se sahranjuju i Sefardi i Aškenazi.
Ovo je 16. nacionalni spomenik u gradu Tuzli i 49. u Tuzlanskom kantonu.
Aplikaciju da se ovo dobro uvrsti na listu nacionalnih spomenika BiH izradila je Javna ustanova Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona.
Na starom Jevrejskom groblju zabilježena je 161 grobnica i registrirano je 60 prezimena, ali većina tih porodica više ne postoji, odnosno njihovi potomci ne žive u Tuzli.
“Natpisi koje smo zabilježili na spomenicima pisani su bosanskim i njemačkim jezikom. Obično kada je riječ o natpisima, govori se o godini rođenja i smrti pokojnika i ono što je zanimljivo jeste da smo na nekoliko spomenika vidjeli da piše i na koji je način umro. Također, ono što je zanimljivo je vidljivo po formi spomenika tj. kako je on koncipiran, šta se nalazi na spomeniku, od kojeg je materijala rađen, od ukrasnih motiva, sve nas upućuje na vrijedno kulturno-historijsko dobro”, navela je Munisa Kovačević, stručna saradnica za kulturno-historijsko i spomeničko naslijeđe u Zavodu.
Navedeni nacionalni spomenik godinama unazad se ne održava, tako da su stari i oštećeni spomenici zarasli u travu i šiblje.
“Ono što smo zabilježili, a što je poražavajuće jeste da istraživanje i dokumentovanje Jevrejskog groblja, kada smo išli gore, riječ je o neodržavanju groblja i nesanaciji grobnica. Ono što posebno treba naglasiti jeste da se groblje nalazi na površini gdje je evidentirano klizište koje ujedno dovodi do uništenja određenih grobnica”, kazala je Kovačević.
Generalno, u obnovu i zaštitu spomenika se veoma malo ulaže i Kovačević navodi da će se u narednom periodu vidjeti da li će to što je Jevrejsko groblje postalo nacionalni spomenik imati neku prednost pri obnovi i održavanju.
Marina Rajner, predsjednica Jevrejske općine Tuzla ističe da je više puta molila nadležne općinske organe da barem pokose travu na groblju. Mladi bi se, kaže, angažirali sami, ali njih je tek desetak, od ukupno 129 aktivnih članova Jevrejske općine Tuzla, a nemaju ni odgovarajući alat.
“Mi smo pokušavali to da uradimo. Nama su prije nekoliko godina ukrali kapiju koja je bila poklon jedne članice koja je sada pokojna. Kapija je bila od kovanog gvožđa i neko je nekad postavio ovu koja i sada postoji, ali nema veze ni sa čime. Ovo je groblje djelimično ograđeno bodljikavom žicom i sa stubovima koji mene podsjećaju na konc-logor”, navela je Marina Rajner.
Inače, poslije progona iz Španije, Sefardi su se doselili u ovaj rudarski kraj krajem 15. stoljeća, kada je današnja Bosna i Hercegovina bila pod osmanskom vladavinom. Veća migracija je bila austrougarskom okupacijom, kada su došli Aškenazi koji su ostavili dosta tragova u gradu u onim objektima koji su sačuvani.
Danas Jevrejska općina Tuzla nema niti jednu sinangogu, iako su u gradu početkom 1900-ih godina bile dvije. Prema riječima Marine Rajner, starija sinangoga se nalazila u Jevrejskoj ulici, gdje se i danas nalazi zgrada, koja je nacionalizovana i prodata i Jevrejska općina Tuzla nema pravo na nju. Novija sinangoga se nalazila na mjestu današnje Narodne kuhinje ˝Imaret˝. Ta je sinangoga, navodi Marina Rajner, zapaljena poslije projekcije jednog filma 1942. godine, a nakon Drugog svjetskog rata je potpuno srušena.
Iako obilježavaju jevrejske praznike, mladi nisu toliko upućeni u judaizam, a rijetki od njih poznaju hebrejsko pismo.
“Nemamo puno mladih, imamo ih vrlo malo. Ono što oni znaju su osnovne stvari: šta smo, odakle smo… Našu historiju poštujemo, ali ne idemo ka tome da je samo naše važno. Bitni smo mi svi. Bitne su i komšije i mi”, poručuje Andrea Rajner, predsjednica Omladine Jevrejske općine u Tuzli.
(Anadolija)