Svemirska groznica se približava warp brzinom. U sljedeće dvije godine Nasa planira poslati astronaute natrag na Mjesec putem svog programa Artemis. Međunarodna svemirska postaja (ISS), dizajnirana da kruži u orbiti 15 godina i koja sada slavi svoju 26. godinu u svemiru, uskoro će biti zamijenjena. Dodatno, naučnici ozbiljno razmatraju mogućnost misija u udaljeni svemir s ljudskom posadom. Kad tome dodamo proliferaciju turističkih projekata koji guraju pojedince s dubokim džepom na rub svemira, postavlja se jedno pitanje: što će ljudi jesti kad stignu tamo?
Trenutno se astronautima daju male vrećice s hranom u kojima se nalaze pripremljena jela. Ova jela izrađuju specijalizirane firme za proizvodnju hrane, a zatim se liofiliziraju, dehidriraju ili termostabiliziraju. Astronauti dodaju vodu da zagriju ili ohlade obroke za jelo; mogu ponijeti i poseban obrok koji ih podsjeća na dom (i on mora biti pažljivo formuliran i termostabiliziran).
Postoje neki nedostaci: sve što je mrvica, poput kruha, ne može se ponijeti u svemir jer se mrvice lako mogu prenijeti u zrak u okruženju niske gravitacije, što znači da se mogu udahnuti ili dospjeti u vitalnu opremu. Sol je ograničena, jer tijelo drugačije skladišti natrij u prostoru, što dovodi do ubrzane osteoporoze. Alkohol također nije dopušten jer utječe na sistem recikliranja otpadnih voda u ISS-u.
Godine 2021. Nasa je pokrenula Deep Space Food Challenge kako bi otkrila nove načine za stvaranje hrane u svemiru s ograničenim resursima uz minimalan otpad, te istovremeno pružila sigurnu, hranjivu i ukusnu hranu za dugotrajne misije u udaljenom svemiru.
Tako je naprimjer firma Solar Foods otkrila jestivi mikrob u finskom selu koji raste hraneći se mješavinom ugljičnog dioksida, vodika i kisika. Rezultat je izvor proteina iz bakterija. Protein se može pomiješati s nizom okusa ili tekstura kako bi se stvorile razne vrste hranjive hrane, kao što su tjestenina, proteinske pločice, alternativno meso, pa čak i zamjena za jaja.
Svježa hrana također dolazi u obzir. Iako vitaminske tablete mogu pomoći, astronauti trebaju svježe proizvode. Eksperimenti se nastavljaju kako uzgajati povrće u tom jedinstvenom okruženju bez gravitacije i bez sunčeve svjetlosti. ISS ima svoj maleni povrtnjak na brodu, poznat kao Veggie, u kojem astronauti proučavaju rast biljaka u mikrogravitaciji.
Na Zemlji, Interstellar Lab na otoku Merritt, Florida razvio je modularni bioregenerativni sistem za proizvodnju mikrozelenja, povrća, gljiva, pa čak i insekata. Ta firma je također finalist Nasa Deep Space Food Challenge, zajedno s Enigma of the Cosmos u Melbourneu, Australija, firmom koja proučava učinkovit uzgoj mikrozelenja u svemiru.
Jedna stvar koja bi mogla biti budućnost svemirske hrane jesu gljive. Tri od šest finalista Nasa Deep Space Food Challenge rade na idejama oko gljiva, uključujući Mycorenu iz Göteborga u Švedskoj, koja je razvila sistem koji koristi kombinaciju mikroalgi i gljivica za proizvodnju mikoproteina (vrsta proteina koji dolazi iz gljiva, često se koristi u alternativnim mesnim proizvodima).
Treća faza Nasinog Deep Space Food Challenge je u toku ovog ljeta i ima za cilj dodatno testiranje kako bi ti projekti mogli funkcionirati u uvjetima sličnim svemirskim. To je nešto što treba pozorno pratiti: iako je gotovo sigurno da će ove nove namirnice činiti dio prehrambenog profila astronauta u svemiru, također se čini da će utjecati na način na koji se hranimo na Zemlji u budućnosti.
Izvor: BBC News
Prevod: AbrašMEDIA