Nova studija ide u prilog sve većem broju istraživanja koja upućuju na to da bi naša biološka dob, koja se razlikuje od kronološke starosti osobe, mogla biti reverzibilna i da je naše tijelo sposobno preokrenuti biološki proces starenja.
Međunarodni tim znanstvenika otkrio je markere biološkog starenja, koji se, kako su ustanovili, povećavaju nakon većih i neplaniranih stresnih događaja poput težega operativnog zahvata, trudnoće ili ozbiljnije infekcije.
Otkrili su i da su se nakon oporavka od spomenutih stresora markeri “vratili” na početnu razinu, piše portal Science Alert.
Sve bolje razumijevanje prirodne savitljivosti DNK, kojoj stanice dodaju ili uklanjaju kemijske oznake, mijenjajući istodobno i ekspresiju gena, za znanstvenike je primamljivo područje istraživanja.
Epigenetičke promjene kao odraz izloženosti stresu
Ove takozvane epigenetičke promjene mogu biti odraz izloženosti osobe načinu života i okolišnim čimbenicima poput pothranjenosti, infekcije ili stresa u djetinjstvu ili u kasnijem životu.
Epigenetika je znanstvena disciplina koja proučava utjecaj vanjskih čimbenika na mijenjanje i izražaj (ekspresiju) gena, odnosno bavi time kada će se i u kojim okolnostima aktivirati geni koji u konačnici znače zdravlje ili bolest.
Epigenetičke promjene označavaju protok vremena i mogu se koristiti kao svojevrstan molekularni ‘sat’ koji procjenjuje biološku starost tkiva i organa u usporedbi s kronološkom dobi osobe.
Biološka starost pojedinca može se procijeniti i mjerenjem duljine telomera – zaštitnih kapica na krajevima kromosoma koje se skraćuju svaki put pri diobi stanica.
Ranije studije koje su proučavale telomere pokazale su da, primjerice višestruka trudnoća može ostarjeti stanice.
U sklopu istraživanja o dugovječnosti znanstvenici su obično istraživali načine produljenja telomera kao sredstva za produljenje životnog vijeka u životinja.
U novoj studiji znanstvenici su koristili višestruke ‘epigenetičke satove’, a oni nam govore da tijekom našega odraslog života u interakciji s okolišem nakupljamo promjene u kemijskim oznakama u molekuli DNK.
Epigenetički satovi mjere na koji se način biološka dob mijenja kao odgovor na stres, a studija je otkrila da stresom izazvani ‘naleti’ starenja mogu biti tek privremeni.
Jasan obrazac u studiji – izloženost stresu povećava biološku starost
“U našem se istraživanju pojavio jasan obrazac – izloženost pojedinca stresu povećao je njegovu biološku starost”, pišu istraživači u radu objavljenom u časopisu Cell Metabolism.
“Kad se stres smanjio i biološka se dob u potpunosti ili djelomično uspjela obnoviti. To je možda najjasnije prikazala naša analiza bioloških promjena životne dobi do kojih je došlo nakon težih operativnih zahvata.”
Uzorci krvi starijih pacijenata s traumom koji su bili podvrgnuti hitnome kirurškom zahvatu ukazivali su na porast markera biološke životne dobi, no zanimljivo je da su se oni vratili na početne vrijednosti tjedan dana nakon operacije.
Situacija je bila drukčija u pacijenata koji su se odlučili podvrći unaprijed dogovorenoj operaciji. Naime, kod njih nije bilo znakova ubrzanog starenja.
S obzirom na to da je vrlo teško pronaći trag među milijunima stanica koje vrve od aktivnosti, istraživači su usporedili više epigenetičkih satova, ali zanimljivo, neki od njih nisu otkrili nikakve promjene.
Unatoč tomu znanstvenici vjeruju kako njihova otkrića upućuju na to da je tijelo u stanju preokrenuti biološki proces starenja.
Ističu da je ipak jedno promatrati fluktuacije u tjelesnim procesima, a sasvim druga stvar je pokušati ih terapeutski iskoristiti za poništavanje učinaka starenja.
Tijelo je sposobno za mnoge nevjerojatne stvari koje moderna medicina jedva da i može replicirati, a mi još ne znamo imaju li te kratkotrajne promjene u staničnom starenju ikakve trajne ili vidljive učinke na zdravlje.
(Hina)