Razumijevanje da drugi imaju drugačija stajališta od naših vlastitih je bitno za ljudsku društvenost. Usvajanje vizuelne perspektive drugih osoba je složena vještina koja se razvija oko druge godine života. Nova studija sugeriše da se ova sposobnost prvi put pojavila kod dinosaura, najmanje 60 miliona godina prije nego što se pojavila kod sisara. Ova otkrića dovode u pitanje pretpostavku da su sisari bili začetnici novih i superiornih oblika inteligencije nakon izumiranja dinosaura.
Kada netko u vašoj blizini usmjeri pogled na nešto u okruženju, vjerovatno automatski slijedite smjer pogleda te osobe. Ova se reakcija opaža kod sisara, ptica, pa čak i kod gmizavaca. To je učinkovit način za prikupljanje informacija o tome što je privuklo pozornost vaših kolega, a što bi vam inače moglo promaknuti. Međutim, daleko naprednije ponašanje je pratiti nečiji pogled do mjesta koje je u početku zaklonjeno od vašeg pogleda. Ako promijenite svoj položaj kako biste vidjeli što druga osoba gleda, pokazujete razumijevanje da druga osoba ima drugačiju perspektivu. Ova sposobnost, poznata kao preuzimanje vizuelne perspektive drugog razvija se kod djece u dobi od godinu i po do dvije godine i predstavlja temelj kasnijeg shvaćanja referentne komunikacije i da drugi imaju umove koji se razlikuju od naših.
Sposobnost preuzimanja vizuelne perspektive do danas je pronađeno samo kod vrlo malog broja vrsta. Uglavnom kod čovjekolikih majmuna i nekih drugih vrsta majmuna, ali i kod pasa i vrana. Međutim, postoji ograničeno znanje o evolucijskom porijeklu ove ključne društvene vještine. Tim istraživača sa Univerziteta Lund istražio je potencijalnu ranu pojavu vizualne perspektive dinosaura. Poređenjem aligatora s najprimitivnijim postojećim pticama, poznatim kao paleognati, otkrili su da preuzimanje vizualne perspektive potječe iz loze dinosaura vjerojatno prije 60 miliona godina ili više, prije nego što se pojavilo kod sisara.
Krokodili su najbliži živi rođaci ptica. Njihova neuroanatomija ostala je uglavnom nepromijenjena stotinama miliona godina i slična je onoj kod zajedničkog pretka dinosaura i krokodila. Ptice paleognate obuhvataju nojeve, poput emua i nandua, ali i letjelice tinamuovke. Građa njihovih mozgova u velikoj mjeri se može porediti s mozgovima njihovih predaka, paravijanskim dinosaurima (Paraves), među kojima su i poznati velociraptori. Poređnjem ove dvije skupine životinja stvara se okvir za izumrlu lozu dinosaura koja vodi do modernih ptica.
Studija je otkrila da aligatori ne pokazuju preuzimanje vizuelne perspektive, iako prate pogled do vidljivog mjesta. Nasuprot tome, sve testirane vrste ptica pokazale su preuzimanje vizuelne perspektive. Osim toga, ptice su ispoljile ponašanje “provjere”, gdje jedinka promatrač ponovo posmatra oči druge jedinke i slijedi njen pogled prvobitno, ako prvi put ne može pronaći ništa u smjeru koji je pratila. Ovo ponašanje ukazuje na očekivanje da se pogled odnosi na metu u okruženju. Prethodno je ovo primijećeno samo kod ljudi, čovjekolikih majmuna i gavrana.
Ptice paleognate pojavile su se prije 110 miliona godina, prethodeći 60 miliona godina dvjema skupinama sisara koji imaju sposobnost preuzimanja vizuelne perspektive, primatima i psima. Uzimajući u obzir neuroanatomske sličnosti između ovih ptica i njihovih neptičjih predaka, vjerojatno je da je ta vještina nastala još ranije u lozi dinosaura. Međutim, manje je vjerojatno da je bila prisutna među najranijim dinosaurima, koji su imali mozak više nalik aligatoru. Možda će buduća istraživanja pokazati da je ta osobina raširenija među sisarima nego što se trenutno pretpostavlja, ali čak i ako je to slučaj ostaje prvobitno porijeklo u dinosaurima. Ipak, nije iznenađujuće da se preuzimanje vizuelne perspektive pojavilo rano u evoluciji kod dinosaura, što uključuje i ptice, obzirom na njihov bolji vid u odnosu na većinu sisara, i koji se kroz historiju prilagođavao na noćni život. Tek s pojavom primata i nekih mesoždera poboljšale su se naše vidne sposobnosti.
Ovo je još jedno otkriće koje dovodi u pitanje preovladavajuće mišljenje da su sisari pokretali evoluciju složene kognicije te da su oni kognitivno mjerilo s kojim treba uspoređivati druge životinje. Sve veći broj studija pokazuje izvanrednu neurokogniciju ptičjih dinosaura, ptica, što bi moglo potaknuti ponovno promišljanje prirodne evolucije kognicije.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA