Nova studija sa Portland State University (PSU) pokazala je da sićušne čestice koje spadaju s odjeće, ambalaže i drugih plastičnih proizvoda završavaju u ribi koju ljudi jedu.
Ova studija se nadovezala na prethodna istraživanja koja su istraživala prevalenciju mikroplastike u školjkašima poput pacifičkih kamenica i rakova. Istraživači u PSU-ovom Laboratoriju za primijenjenu obalnu ekologiju, predvođeni Elise Granek, profesoricom nauka o okolišu i upravljanju, usmjerili su svoj fokus na ribe sa perajima i rakove koje ljudi često jedu.
Tim je kvantificirao antropogene čestice, materijale koje su proizveli ili modificirali ljudi, a koje su pronašli u jestivom tkivu šest vrsta koje su ekonomski ili kulturno važne u Oregonu: crna kamenjarka, lingcod, losos Chinook, pacifička haringa, pacifička lampuga i ružičasti škampi.
Uspoređivali su koncentracije čestica na trofičkim razinama i je li njihov položaj u hranidbenoj mreži utjecao na to šta i koliko je zagađivalo njihovo jestivo tkivo, kao i postoje li razlike u uzorcima dobivenim izravno s istraživačkih ribarskih plovila u odnosu na one iz supermarketa i od prodavača plodova mora.
Studija, objavljena u časopisu Frontiers in Toxicology, pronašla je 1806 sumnjivih čestica u 180 od 182 pojedinačna uzorka. Vlakna plastike su bila najzastupljenija, a zatim fragmenti i filmovi.
Među uzorkovanim vrstama, ružičasti škampi, koji se hrane filtriranjem neposredno ispod površine vode, imali su najveću koncentraciju čestica u svojim jestivim tkivima. Chinook losos imao je najniže koncentracije, a slijede ga crna kamenjarka i lingcod.
“Čini se da manji organizmi koje smo uzorkovali unose više antropogenih, nehranjivih čestica”, rekla je Granek. “Škampi i male ribe, poput haringe, jedu manje prehrambene tvari poput zooplanktona. Druge studije otkrile su visoke koncentracije plastike u području u kojem se nakuplja zooplankton, a te antropogene čestice mogu nalikovati zooplanktonu i stoga ih preuzimaju životinje koje se hrane zooplanktonom”, pojašnjava ona.
Iako su istraživači očekivali da će prerada od ulova do potrošača uvesti dodatne kontaminante iz plastične ambalaže za skladištenje morskih plodova, to nije bilo univerzalno tačno za sve vrste. Istraživači su isprali riblje filete i škampe, replicirajući ono što većina ljudi radi kod kuće prije nego što ih pripreme, što sugeriše da se u nekim slučajevima dodatna kontaminacija plastikom na površini morskih organizama može ukloniti ispiranjem.
Istraživači uporno rade na pronalasku rješenja za kontaminaciju plastikom.
Na primjer, Granek vodi projekt vrijedan 1,9 miliona dolara koji financira NOAA, a koji razvija i testira filtere za veš mašine, mašine za pranje suđa i sušilice veša koji mogu poslužiti kao isplativa rješenja za filtriranje. U drugom projektu koji financira Oregon Sea Grant, šest filtera sabirnih bazena bit će postavljeno u odvode oborinske vode u dva obalna grada kako bi se utvrdila njihova učinkovitost u hvatanju mikroplastike koja otiče s cesta, prije nego što dospije u vodene puteve.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA