Nova studija koju je sproveo Univerzitet Massachusetts Amherst otkriva da najbogatiji Amerikanci, tj. oni koji čine 10% populacije s najvećim zaradama, su odgovorni za 40% ukupne nacionalne emisije stakleničkih gasova. Studija je objavljena u časopisu PLOS Climate i prva je studija koja je napravila vezu između prihoda, posebno onih od financijskih ulaganja, i emisija koje nastaju zbog stvaranja tih prihoda. Autori sugerišu da kreatori politika usvoje poreze usmjerene na dioničare i intenzitet emisija ugljika povezanih s prihodima od ulaganja kako bi pravedno ispunili cilj održavanja globalne temperature na 1,5 C zagrijavanja.
Naučnici i ekolozi odavno znaju da je potrošnja, tj. količina i vrsta hrane koju jedemo, vozila koja vozimo i sve stvari koje kupujemo, usko povezana s emisijom stakleničkih gasova. Tradicionalna ekološka politika nastojala je ili ograničiti potrošnju ili ju usmjeriti na ekološki prihvatljivije opcije, npr. zamjenu crvenog mesa biljnim alternativama ili zamjenu vozila na gorivo za električna vozila.
Međutim, Jared Starr, naučnik za održivost na UMass Amherst i glavni autor nove studije, upozorava da su ograničenja emisija stakleničkih gasova koja se temelje na potrošnji regresivna. Takvi pristupi nesrazmjerno kažnjavaju siromašne dok imaju mali utjecaj na iznimno bogate, koji imaju tendenciju da štede i ulažu velik dio svojih prihoda. Pristupi koji se temelje na potrošnji propuštaju nešto važno: onečišćenje ugljikom stvara prihod, ali kada se taj prihod ponovno uloži u dionice, umjesto da se potroši na potrepštine, on više ne podliježe porezu za ograničenje potrošnje na osnovu emisija ugljika.
I šta se ona događa kada se fokusiramo na to kako emisije stvaraju prihod, a ne na to kako omogućuju potrošnju, pita Starr.
Kako bi dali odgovor na ovo pitanje, Starr i njegove kolege pregledali su podatke za 30 godina. Prvo su koristili bazu podataka koja sadrži više od 2,8 milijardi međusektorskih financijskih transfera i pratili tok ugljika i prihoda kroz te transakcije. To im je omogućilo da izračunaju dvije različite vrijednosti: emisije stakleničkih gasova povezane s prihodima dobavljača i proizvođača.
Emisije povezane s dobavljačima su one koje stvaraju industrije koje opskrbljuju gospodarstvo fosilnim gorivima. Operativne emisije koje ispuštaju dobavljači fosilnih goriva su prilično niske, ali oni ostvaruju enormnu zaradu prodajom nafte drugim stranama koje će je koristiti.
Emisije od proizvođača su one koje izravno ispuštaju sama postrojenja, npr. elektrane na ugalj.
Zatim su Starr i njegove kolege povezali svoje podatke o emisijama s drugom bazom podataka koja sadrži detaljne demografske podatke i podatke o prihodima za više od 5 miliona Amerikanaca/ki. Ova baza podataka raščlanjuje izvore prihoda razlikujući aktivni prihod (plate zarađene kroz zaposlenje) od pasivno generiranog prihoda (ulaganje).
Ne samo da su otkrili da se više od 40% emisija u SAD-u može pripisati prihodima 10% najbogatijih, nego su otkrili i da samo 1% onih koji najviše zarađuju stvara 15-17% nacionalnih emisija. Općenito, kućanstva ljudi svijetle puti i koji nisu hispanoameričkog porijekla imala su najveće prihode povezane s emisijama, a kućanstva ljudi tamne puti imala su najniže prihode. Emisije su imale tendenciju da se povećaju sa starosti korisnika, dosegnuvši vrhunac u dobnoj skupini od 45 do 54 godina, prije nego što su opadale.
Tim je također identificirao “super emitere” s ekstremno visokim intenzitetom emisija. Oni su gotovo isključivo među 0,1% najbogatijih, koji su veoma zastupljeni u područjima financija, nekretnina i osiguranja, proizvodnje te rudarstva i vađenja kamena.
“Ovo istraživanje daje nam uvid kako prihodi i investicije prikrivaju odgovornost za emisije”, kaže Starr. “Na primjer, 15 dana prihoda za kućanstva koje se nalazi u 0,1% najbogatijih generira onoliko zagađenja ugljikom koliko i životni prihod za kućanstvo koje se nalazi u 10% najsiromašnijih. Pristup temeljen na prihodu pomaže nam da se fokusiramo na to tko najviše profitira od zagađenja ugljikom koje mijenja klimu i da dizajniramo politike za promjenu takvog ponašanja.”
Starr i njegove kolege posebno ističu oporezivanje na temelju doprinosa i dionica, umjesto oporezivanja potrošnog materijala.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA