Obnovom šuma moglo bi se sekvestrirati 22 puta više ugljičnog dioksida nego što se u svijetu godišnje emitira u atmosferu, rezultati su znanstvene studije po kojoj je drveće, uz smanjenje fosilnih goriva, ključan alat u borbi s klimatskim promjenama.
U sklopu studije razmatra se mogućnost obnove šuma ondje gdje bi one postojale u uobičajenim okolnostima da nema ljudi, tako da se ponovno potakne rast degradiranih šuma ili da se pošume ogoljela područja, no to se ne odnosi na područja ključna za razvoj poljoprivrede ili ona na kojima već postoje gradovi.
Sekvestracija ugljika podrazumijeva: sekvestraciju putem pošumljavanja, sekvestraciju u tlu, izravno ubrizgavanje CO2 u oceanske dubine, prevođenje CO2 u karbonatne minerale te geološku sekvestraciju koja je ujedno i najznačajnija. Cilj je prikupiti CO2, ukloniti ga iz atmosfere te ga transportirati u sigurno skladište. Najveći potencijalni rezervoari za pohranu CO2 su morsko dno te geološki rezervoari u Zemljinoj kori.
Šume bi mogle izvući 226 gigatona ugljičnog dioksida
Kad bi se globalno uspjela realizirati obnova šuma, kako su zamislili znanstvenici, to bi značilo izvlačenje otprilike 226 gigatona ugljičnog dioksida viška iz atmosfere ili otprilike trećine količine koja je otišla u atmosferu od početka industrijske revolucije, pokazali su rezultati istraživanja.
“Ne možemo birati između prirode i smanjenja emisija ugljičnog dioksida. Svakako moramo poduzeti odgovarajuće korake da bismo i jedno i drugo ostvarili istodobno”, smatra profesor globalne ekologije ekosustava na švicarskom Saveznom institutu za tehnologiju u Zürichu Thomas Crowther.
Studija koju potpisuju Crowther i više od 200 istraživača iz cijeloga svijeta objavljena je u stručnome časopisu Nature i opsežno ažurira istraživanje iz 2019., koje je izazvalo žučnu raspravu u znanstvenoj zajednici. Tadašnji podaci ukazivali su na to da sadnja prikladnih vrsta stabala u odgovarajućoj vrsti tla širom planeta može znatno pridonijeti usporenju klimatskih promjena.
Tržište kompenzacije ugljika
Nova otkrića ukazuju na to da je, sve dok šume mogu pridonijeti borbi protiv klimatskih promjena, kontraproduktivno koristiti ih za tržište kompenzacije ugljika u budućnosti, smatra Crowther.
Logika tržišta kompenzacije ugljika jednostavna je. Ako tvrtke moraju platiti svoje emisije ugljičnog dioksida, imaju snažan poticaj za manje emitiranja, a više novca usmjerava se na aktivnosti koje izbjegavaju, smanjuju ili uklanjaju emisije. No ako je tako velik udio certificiranih kompenzacija loše kvalitete, koncept podbacuje.
Crowtner dodaje da će sve dodatne emisije u budućnosti pogoršati klimatske promjene i ekstremne vremenske uvjete, uništavajući i narušavajući pritom njihovu sposobnost apsorpcije ugljičnog dioksida, što bi poništilo korist od kompenzacije ugljičnog dioksida, rekao je.
Zamisao o kompenzaciji ugljika jednostavnom sadnjom drveća “sada je u suprotnosti s onim što zagovara znanost”, smatra Crowther, koji kani sudjelovati u radu predstojećeg klimatskog summita Ujedinjenih naroda COP28 u Dubaiju da bi kreatorima politika prenio poruku.
“Ovaj dokument, ovo istraživanje mora uništiti manipulativni zeleni marketing”, rekao je Reutersu.
Nastavak studije iz 2019. o obnovi šuma
Istraživanje je nastavak važne studije iz 2019. čiji je koautor također Crowther. Po njoj bi se obnovom šuma moglo izvući otprilike 205 gigatona ugljičnog dioksida viška iz atmosfere.
Izvršni direktor Salesforcea Marc Benioff tada je proučio studiju, što ga je nadahnulo za suradnju sa Svjetskim ekonomskim forumom na razvoju inicijative o sadnji bilijuna stabala.
No rezultati istraživanja i nastojanje da se zasadi bilijun stabala, što je podupro i tadašnji američki predsjednik Donald Trump, potaknuli su polemiku među znanstvenicima i ekolozima.
Mnogi znanstvenici i aktivisti, među njima i švedska aktivistica Greta Thunberg, smatraju da se drveće predstavlja kao previše pojednostavljen “lijek” za klimatsku krizu te bi mogao odvratiti pozornost od napora koji se ulažu u smanjenje upotrebe fosilnih goriva, glavnoga krivca za klimatske promjene.
Više od 40 znanstvenika u časopisu Science piše da je studija iz 2019. možda “napuhala” potencijal sekvestracije ugljika u obnovi šuma za 4 do 5 puta, uzme li se u obzir sadnja drveća u ekosustavima koji nisu šumski, što je jedan od propusta.
On smatra da najnovija brojka koju je iznio Crowther – 226 gigatona – uključuje i ugljik nakupljen na mjestima koja “nisu prikladna” za sadnju drveća, a to su velike nadmorske visine. Također smatra da se autori pretjerano oslanjaju na rast šuma u savanama, što je po njemu nemoguće.
Crowther odgovara da, premda i aktualna i prethodna studija ukazuju na to gdje bi trebalo saditi drveće, to ne znači da ga doista ondje treba posaditi.
Precizno razraditi proces obnove šuma da bi bio učinkovit
Autori studije ističu da obnova šuma mora biti precizno razrađena da bi bila učinkovita.
Među ostalim smatraju da šume moraju biti raznolike i da se ne smije pribjeći masovnoj sadnji jedne vrste drveća, kao i da obnova šuma treba služiti potrebama lokalnih zajednica.
Crowther i njegovi kolege u svome radu ističu kako smatraju da je zaštita postojećih šuma korisnija od pokušaja njihova ponovnog “uzgoja”.
Od ukupnog potencijala sekvestracije ugljičnog dioksida samo bi 39 posto bilo od pošumljavanja ogoljelih područja.
Kompenzacije ugljika koriste tvrtke ili organizacije koje ispuštaju stakleničke plinove u atmosferu, plaćajući drugom subjektu i kompenzirajući ono što emitiraju te tako smanjuju svoje neto emisije.
Za postizanje nulte stope sve emisije stakleničkih plinova trebale bi biti anulirane kroz pohranu ili sekvestraciju ugljika.
(Hina)