Dvadeset godina traje agonija boraca Bosne i Hercegovine koji su u Armiju BiH ušli da bi odbranili državu, a izašli iz nje svjesni da su podarili privatnu državu vrhuški Stranke demokratske akcije. Kako je vrijeme prolazilo, ljubav boraca prema SDA se gasila u skladu sa njihovim iznevjeravanjem principa i postajanjem klijentilističkom strankom, pa je pomenuta stranka morala izmisliti borce koji bi je podržavali.
Piše: Suad Beganović, AbrašMEDIA
Danas vidimo epilog takvog djelovanja, tri puta veća armija nego li je doista bila. Kada bi režimski spiskovi bili tačni, Armija BiH bi oslobodila Beograd za vrijeme agresije i rata u periodu 1992.-1995. godina. Nažalost, tačno je samo jedno – SDA preko svojih poslušnika i plaćenika stoji iza kreiranja glasačke armije. Ovih dana im to dolazi na naplatu.
Borci su se organizirali i blokirali pola države. Zahtjeve koje su uputili još mjesec dana ranije, vlast na čelu sa Novalićem i Bukvarevićem je ignorisala. Umjesto toga, okačila je na svoja glasila lik i djelo Šerifa Patkovića. A o njegovom dvomilijunskom konvertibilnom djelu, redovnoj naplati poslušnosti režimu pisao je Žurnal.info u više navrata. Patković će do kraja pokazati svoje lice izjavom da borce nije podržao zbog Abu Hamze.
S obzirom da nisu uspjeli tako, SDA se dosjetila medijskih manipulacija, najgorih laži i podmetanja kako bi borce proglasila potpuno mentalno nesposobnim da sami organizuju par blokada, i da bi napravila od njih poslušnike u rukama „nekoga“.
Upravo ovako kako je napisano, neodređeno i sa adresiranjem „nekome“ ili „nekim akterima“ ili „nekim političkim organizacijama“ obraćala se SDA s dobrim kašnjenjem od pola dana nakon blokade cesta.
Novalić, Bukvarević i Patković odguslali su zajednički ljudima koji su donijeli nezavisnost BiH da je sramotno organizirati proteste pred 1. mart. Samo u centrali SDA se politički lupeži otuđeni od boraca mogu dosjetiti držati moralne i patetične patriotske hutbe istinskim borcima.
Drugi obavještajni korak manipulisanja i razbijanja boraca ticao se povezivanja boraca sa političkim partijama. Iako je u svijetu potpuno normalno da političke partije organiziraju proteste, izvode ljude, daju podršku, mediji u Bosni i Hercegovini i neuki novinari su od toga napravili skandal. Situacija je utoliko gora što u ovom slučaju nijedna stranka nije organizovala proteste, objavila te proteste ili pozvala javno na demonstracije i blokade. Stoga su mediji prepoznali u tome „tajno“ organizovanje. Zanimljivo je kako je jezik medija i Aljoše Čampare postao identičan. Čampara, po svjedočanstvu bivših mu kolega iz SDA, pripadnik „minhenskih brigada“ borcima je blizak koliko je bio i tih ratnih godina u Minhenu. U blaćenju boraca prednjačili su dobro poznati SDA mediji poput Faktora, te Vijesti.ba Safe Oručevića, blog presvučen Fadilovom agendom, a futrovan profašističkim novinarima (ne)upitne (ne)pismenosti.
Hronologija medijskog užasa i neprofesionalizma
Ono što je Aljoša Čampara govorio, ono što je Novalić insinuirao, a Salko Bukvarević i Šerif Patković klimajući odobravali, te sami govorili, a u formi izrazito sugestivnih pitanja postavljali su novinari. U ovom slučaju su pitanja služila kao tvrdnja i imala su za cilj dezavuisati radnike, te se opetovanost tih pitanja dovodi u vezu za psihološkim i obavještajnim radom.
Prva reakcija medija jeste neutemeljeno preuzimanje ideje o političkom inspiratoru protesta. Protesti su uvijek politički, inspirisani su sami sobom. Razumljivo, neuki novinari i SDA plaćenici su neprecizno ciljali na političku partiju. Zbog indicija da stoji iza nereda 2014. godine, i ovaj put se Fahrudin Radončić i SDA-ov koalicijski partner SBB prvi doveo u vezu sa blokadama. Kroz više medija, u bujici vijesti, tražio se krivac koji dolazi iz političkih partija. Punih dvanaest sati mediji nisu ponudili niti jedan jedini dokaz i argument za to. Tvrdnja je krenula od Novalića i njegovog „kreiranog haosa“, da se do danas nije ničim dokazala.
S obzirom na dinamiku dešavanja i činjenicu da je više aktera uključeno, SDA je pogubila konce i počela da mijenja iskaze od konferencije do konferencije, od jednog člana do drugog člana stranke. Prisjetimo se krajnje nepreciznog i očito manipulativnog iskaza Aljoše Čampare, koji kao Ministar MUP-a govori obične tračeve, nedostojne funkcije koju obnaša.
“Postoje tačno operativni podaci, koji u ovom momentu ukazuju na to, da postoje određena lica, koja se vežu za određene političke opcije i koje su na neki način čak i plaćali autobuse i na neki način dirigirali, ali to je sve u fazi istrage.” Na neki način, jedino određeno u ovom iskazu je, da ništa nije određeno.
Zato se odredio Edin Mušić,Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije i pokazao da u SDA nije jasno ko je krčmar, a ko gost. Mušić će tako amnestirati Radončića od blokada i premjestiti odgovornost na HDZ ili hrvatsku stranu izjavivši da „po nekim procjenama centar tog dešavanja je u Širokom Brijegu“. Vrijedi dopuniti ovu izjavu: „To je nešto što je vrlo… Ima neke druge elemente, ne znaju se neki nosioci aktivnosti, ta navodna spontana dešavanja. Međutim, kad se uđe u nekakvu komunikaciju sa tim ljudima, to je strašno dobro umreženo, uvezano.“
U narednim satima, a radi se o jutru kada su službeni pendreci Bakira Izetbegovića tukli borce po naredbi Aljoše Čampare, iskaz je dobio nove dimenzije. Naime, borci na Šićkoj petlji blizu Tuzle nisu deblokirali magistralu, te je tako SDA odlučila ubiti još jednu muhu istim iskazom o naručiocu protesta koju su ovaj put mediji pod palicom SDA i plaćeni novinari na drugim televizijama uručili Mirsadu Kukiću, vladaru Banovića. U tome su im pomogli i propali političari ljevice. Tako je u 48 sati SDA promijenila čak tri aktera. Niti u jednom slučaju, ni mediji, ni policija, niti vlast nije ponudila nijedan „određeni“ i neodređeni dokaz u prilog svojoj tvrdnji.
Vrijedi dodati da se u režimskim medijima, a za izvor su naveli Čamparine policajce, pojavila informacija kako su uhapšeni borci bili alkoholisani. Te tvrdnje pobio je Mirnes Ajanović, advokat, predočavajući detalje hapšenja. Cilj ove vijesti bio je predstaviti borce alkoholisanim huliganima.
Tek što se situacija malo smirila, u emisiji „Pošteno“ Duške Jurišić, Fadil Duranović, demobilisani borac i učesnik protesta, do srži je ogolio manipulacije vlasti i obesmislio sve pokušaje Ramiza Drekovića, savjetnika ministra Bukvarevića, da odbrani stav Salke Bukvarevića. Duranović je otišao i korak dalje destruirajući svu priču Bakira Izetbegovića, Fadila Novalića, Edina Mušića i Aljoše Čampare, pokazujući da potcjenjivanje boraca kako ne znaju sami blokirati nekoliko magistrala služi za opravdavanje vlasti i njihovog odnosa prema borcima. Zukan Helez, kao bivši ministar, samo je još dodatno podebljao argumentaciju i ukazao da rješenja mogu biti donešena, a da za zbrinjavanje boraca nije potrebno više od 120 miliona KM za borački dodatak.
To se nije dopalo portalu i medijskoj batini Safe Oručevića, pa je portal Vijesti.ba lansirao novu tvrdnju da iza protesta boraca stoji A-SDA i cazinski klan, pokazujući na čijoj strani i za čiji interes se pišu tekstovi na ovom portalu. Navedeni portal je poznat i kao lansirna rampa za napade na položaje svih kritičara Fadila Novalića. A u politizacijsku orgiju se uključio i Faktor.ba. Tako su ovi portali, potpuno naklonjeni režimu koji hapsi i tuče borce, nakon što je SDA 20 godina živjela na narativu o borcima, preko noći obavještajnim trikovima učinili sve na politizaciji protesta.
Nema sumnje, medijske privuze u rukama SDA samo još nisu CIA-u optužili da stoji iza blokada nekoliko magistrala u BiH. Sve je prihvatljivo osim jedinog pravednog rješenja, a ono je jednostavno, objelodanjen jedinstveni registar, ukidanjanje finansiranja mase boračkih udruženja i borački dodatak, za koji, kako je Helez dokazao, novci postoje.