Bosna i Hercegovina godišnje, zbog sistema koncesionih naknada kao i podsticaja za male hidroelektrane, gubi 4 miliona KM. U ambijentu gdje strukture vlasti dodjeljuju koncesije ne vodeći računa o javnom interesu kao i planovima za izgradnju preko 400 hidroelektrana najave eventualnog povećanja naknada i poticaja dovele bi do enormnih ekonomskih gubitaka kao i nesagledivih posljedica na najvažniji resurs koji posjedujemo. Pitku vodu.
Izvor: Centar za životnu sredinu
Razloge masovnog ulaganja investitora u izgradnju malih hidroelektrana treba tražiti upravo u uspostavljenom sistemu koncesionih naknada i podsticaja za obnovljive izvore energije (OIE) koji svi građani Bosne i Hercegovine plaćaju preko računa za električnu energiju.
Nataša Crnković iz Centra za životnu sredinu naglašava da novac kojim građani plaćaju podsticaje za male hidroelektrane treba usmjeriti u smanjenje potrošnje energije, kao i stvarne obnovljive izvore poput solarne i vjetro energije.
„Centar za životnu sredinu utvrdio je u više navrata da najveću korist od malih hidroelektrana imaju investitori i da novac kojim građani plaćaju naknade za obnovljive izvore energije nije opravdan nikakvim javnim interesom. Pored pogubnih posljedica za ekosisteme subvencionirane hidroelektrane nisu finansijski isplative. Zašto bi građani u konačnici plaćali nešto što proizvodi gubitke? Zašto se ta sredstva ne usmjere na smanjenje potrošnje energije kao i stvarne obnovljive izvore poput solarne i vjetro energije.“
Iz vlastitog džepa plaćamo vlastitu propast
Ekonomski analitičar Damir Miljević autor je studije kojom je dokazano da BIH subvencioniranjem rada malih hidroelektrana svakodnevno gubi novac. Prema njegovoj studiji ukupna šteta koja će nastati daljom primjenom ovog modela podsticaja u narednih deset godina procjenjuje se na gubitke preko 40 miliona KM, a ovaj iznos bi bio udvostručen ukoliko bi podsticaj bio odobren svima koji su podnijeli zahtjeve.
Miljević smatra da eventualne najave povećanja naknada za obnovljive izvore energije u oba bh. entiteta predstavljaju pokazatelj da vlast nastavlja sa nerazumnom i ekonomski štetnom politikom subvencioniranja izgradnje OIE putem „feed in“ tarifa iz džepa građana.
„Nažalost ne postoji politička volja da se postojeći sistem subvencija mijenja, jer je po mojim informacijama namjera vlasti da se sistem feed in tarifa zadrži i u budućem periodu, iako za to ne postoje nikakvi racionalni ekonomski, tržišni ili bilo kakvi drugi društveni razlozi. I pored svih upozorenja da je postojeći sistem društveno štetan i da ne doprinosi u dovoljnoj mjeri ostvarivanju postavljenih ciljeva energetske tranzicije, sprega između politike i investitora jaka i da ni jedni a niti drugi nemaju namjeru da odustanu.“
Prema informacijama koje smo dobili iz Elektroprivrede RS-a naknada za obnovljive izvore energije u 2020. godini ostaje identična kao i za 2019. godinu, a iznosi 0,0570 КМ/kWh. Međutim, podaci Elektroprivrede RS-a pokazuju tendenciju rasta sredstava isplaćenih kao subvencije za male hidroelektrane u proteklih pet godina.
Tako su iznosi podsticaja isplaćenih po garantovanoj otkupnoj cijeni bez PDV-a za male hidroelektrane iznosili: za 2015. godinu 5.711.025,48 KM; za 2016. godinu 14.140.529,33 KM; za 2017. godinu 15.171.134,24 KM; za 2018. godinu 23.877.412,34 KM dok je za 2019. godinu isplaćeno 30.823.058,62 KM. Također iz Elektroprivrede RS-a naglasili su da su dužni deset godina nakon puštanja u rad male hidroelektrane kupovati struju po cijenama većim od tržišne.
„Mi smo dužni prvih deset godina kada mala hidroelektrana dobije dozvolu i bude puštena u rad da kupujemo struju od njih po subvencioniranoj garantnoj cijeni i ovo su izdvajanja koja smo mi dali za struju proizvedenu u malim hidroelektranama od 2015. do 2019. godine. Ta cijena je skuplja u odnosu na druge proizvođače.“
Generalno 90% subvencija doznačeno je za male hidroelektrane u RS-u. Tako je u 2015. godini za male hidroelektrane isplaćeno 92,16 %, 2016. godine 93,69 %, 2017. godine 83,65 %, 2018. godine 87,70 % doke je taj procent za 2019. godinu iznosio 90,25 %. Ostatak subvencija doznačen je solarnim elektranama, elektranama na biomasu kao i biogasnim elektranama.
Garantovani profit za podobne investitore
Miljević ističe da su ovi podaci pokazatelj da je nerazumna politika subvencioniranja električne energije iz malih hidroelektrana način na koji povlašteni investitori ostvaruju garantovani profit van tržišne utakmice.
„Katastrofalna te društveno i ekonomski štetna politika subvencioniranja proizvodnje električne energije iz MHE se nastavlja bez obzira što MHE ne doprinose značajno ostvarivanju podstavljenih ciljeva o učešću OIE u bruto finalnoj potrošnji energije. Ovo je dokaz da sve veći broj investitora, uglavnom onih sa dobrim političkim vezama, želi da ostvari garantovani profit van tržišne utakmice koji mu vlasti kroz ovakav sistem podsticaja garantuju. Disbalans subvencioniranih sredstava za male hidroelektrana u odnosu na druge oblike OIE-a posljedica je političke odluke da se forsiraju MHE. Ogroman broj koncesija davan je i šakom i kapom pod diskutabilnim uslovima. Također vrlo niska godišnja kvota postavljena za solarne elektrane obeshrabrila je investitore.“
Iz Regulatorne komisije za energetiku u FBiH informisali su nas da se garantovana otkupna cijena električne energije kao i referentna cijena utvrđuju se na vremenski period od 18 mjeseci. U ovom trenutku nisu mogli potvrditi informaciju hoće li doći do povećanja cijena.
„Trenutno važeća referentna cijena električne energije, kao i garantovane otkupne cijene električne energije su na snazi od 01.03.2019. godine i važe do 31.08.2020. godine kada će biti utvrđene i objavljene nove cijene. Obzirom na činjenicu da izračun ovih cijena zavisi od brojnih ulaznih podataka, teško je u ovom trenutku reći da li će doći do povećanja ili smanjenja trenutno važećih cijena. Aktuelna referentna cijena električne energije iznosi 0,108821 KM/kWh (10,8821 feninga/kWh a primjenjuje se od 1.03.2019. godine.“
Iz OIEIEK-a, Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju nakon tri sedmice čekanja na našu adresu nije došao odgovor na upit o povećanju naknada za obnovljive izvore energije kao i podaci o iznosima doznačenih sredstava za male hidroelektrane kao i druge obnovljive izvore energije.
Prema informacijama iz ove institucije, direktor Boriša Misirača zabranio je komunikaciju sa novinarima. Podsjećamo za Misiraču se veže niz koruptivnih afera o čemu su izvještavali brojni bh. mediji. Od stranačkog zapošljavanja, malverzacija prilikom javnih nabavki, gubicima miliona KM.
Posljedice će biti nemjerljive i katastrofalne
Ovakav sistem sufinansiranja za investitore je veoma privlačan i izazvao je navalu na koncesije i sisteme podsticaja, što za posljedicu ima ugrožavanje svih vodotokova u BiH. U tom kontekstu najava o izgradnji preko 400 hidroelektrana na 244 rijeke u BiH predstavlja prijetnju i to ne samo u ekonomskom smislu.
Ukoliko se najave o izgradnji 400 hidroelektrana u BiH obistine, Miljević smatra da će to dovesti do posljedica koje će biti nemjerljive i katastrofalne. Prema njegovim riječima svi će pretrpjeti štetu osim investitora i političkih zaštitnika.
„S obzirom da se u pravilu radi o MHE derivacionog tipa u kojima se voda trpa u cijevi dugačke kilometrima devastiraće se biodiverzitet, prirodna okolina, ugroziti nivo podzemnih voda, a time i raspoloživost pitke vode, te kvalitet života ljudi i lokalnih zajednica uz rijeke i potoke. Od cijelog procesa koristi će jedino imati investitori, njihovi politički zaštitnici i banke koje ih finansiraju. Svi ostali će pretrpjeti štetu. Najžalosnije u svemu tome je što se genocid nad prirodom, biljnim i životinjskim svijetom i najvrednijim resursom 21. vijeka, a to je pitka voda, finansira direktno iz džepova građana i privrede kroz naknadu za OIE koju svi plaćamo kroz račune za električnu energiju koja se direktno putem operatera za OIE slijeva u džepove vlasnika MHE. Drugim riječima – novcem iz vlastitog džepa direktno finansiramo vlastitu propast.“
Ukupne štete koje nastaju izgradnjom malih hidroelektrana u BiH nisu procijenjene, niti se mogu u ovom trenutku procijeniti. U dosadašnjim serijalima o posljedicama izgradnje hidrocentrala na bh. rijekama pisali smo o koruptivnim vezama investitora i političara, političkim pritiscima, uništavanju biljnog i životinjskog svijeta, raseljavanju stanovništva, višemilionskim gubicima za lokalnu zajednicu ali i o činjenici da vlastitim novcem finansiramo uništavanje resursa koji još uvijek nije u potpunosti privatiziran. Ukoliko se trend gradnje malih hidroelektrana nastavi, planinske rijeke će uskoro biti biti isključivo ograđen privatni posjed.
Napomena: Ovaj članak dio je serije članaka nastalih u saradnji Centra za životnu sredinu i novinara Predraga Blagovčanina i dio je kampanje “Sačuvajmo plavo srce Evrope”.