Analiza satelitskih podataka prikupljenih u zadnja dva desetljeća pokazuje da šume u sušnim, tropskim i umjerenim regijama imaju sve manje sposobnosti da se oporave nakon događaja kao što su suša i sječa, što se povezuje sa klimatskim promjenama
Šume širom svijeta razlikuju se po svojoj otpornosti na poremećaje u okolišu, ali se relativno malo zna o tome kako se ta otpornost mijenja tokom vremena.
Giovanni Forzieri sa Univerziteta u Firenci u Italiji i njegove kolege primijenili su algoritam mašinskog učenja na satelitske podatke o globalnoj vegetaciji prikupljenih u periodu od 2000. do 2020. godine, kako bi izračunali metriku otpornosti. Otpornost je definirana kao sposobnost šume da izbjegne promjenu stanja, kao što je prelazak u savanu, i izdrži poremećaje u okolišu, kao što je priliv insekata štetočina.
Ovi istraživači su otkrili da je više od polovine šuma u sušnim, tropskim i umjerenim regijama – gdje se nalazi većina stabala na svijetu – pokazalo značajno smanjenje otpornosti tokom dva desetljeća. Nasuprot tome, borealne šume koje nastanjuju sjeverne geografske širine pokazale su povećanje otpornosti.
Forzieri kaže da bi ta razlika u otpornosti mogla biti zbog klimatskih promjena koje uzrokuju ekstremnije vrućine i nestašicu vode u prve tri klimatske regije. Iako su neki od tih negativnih uticaja također prisutni u borealnim šumama, fertilizacijski efekat viših razina ugljičnog dioksida u tim predjelima je veći. Sveukupno, globalna slika prikazuje sve manju otpornost šuma, što je “zabrinjavajuća” putanja.
Ovo istraživanje je u skladu s prošlogodišnjom studijom koja je povezala odumiranje drveća u Europi s isušivanjem tla, te sa nedavnim upozorenjima da se amazonska prašuma približava kritičnoj tački uništenja.
U traženju novih strategija da se šume održe zdravim, Forzieri kaže da je jedan od pristupa za ublažavanje uticaja klimatskih promjena na otpornost šuma promicanje raznolikosti vrsta drveća.
Ipak, bit će potrebno više podataka kako bi se potvrdili ovi nalazi. “Izazov sa studijama koje koriste satelitske podatke je to što je razdoblje promatranja ograničeno”, kaže Martin Sullivan sa Univerziteta Manchester Metropolitan u UK. Iako 20 godina podataka omogućava da počnemo procjenjivati promjene u vegetaciji, to je još uvijek prilično kratak vremenski okvir za otkrivanje promjena u otpornosti, naglasio je on.
Izvor: NewScientist
Prevod: AbrašMEDIA