Apartmanski kompleks na Bjelašnici, na prostoru od preko 40 hektara, izgrađen je na području vodozaštitne zone izvorišta iz kojeg Sarajevo dobija preko 90% pitke vode. Kompleks je izgrađen bez izrade strategijske procjene utjecaja na okoliš i bez okolinske dozvole.
Bez ovih dokumenata nezakonito je odobravanje provedbenih planova prostornog uređenja na osnovu kojih su poslije izdavane građevinske dozvole.
Šta to znači? Da gradnja nije smjela ni početi, a kamoli završiti.
Prikrivanje alarmantnih informacija
U saopćenju općine Trnovo (Faktor, 8.6.2023.) navode se rezultati hidrogeološkog bojenja ponora u Babinom dolu na Bjelašnici koje je rađeno u okviru izrade Elaborata zaštite izvorišta vode za piće Sarajevsko polje i citira se rečenica iz Elaborata da “boja nije registrirana na Vrelu Bosne”. Međutim, izostavlja se već sljedeća rečenica Elaborata: “na Hrasničkom vrelu obilježivač se pojavio 18.12.2010. godine u 18:40 sati, oko 272 sata nakon ubacivanja u ponor na Babinom dolu”.
Za potrebe vodosnabdijevanja Sarajeva preduzeće “Vodovod i kanalizacija” preuzima i do 50 litara u sekundi sa Hrasničkog vrela.
Ne navodi se ni rečenica sa 280. strane Elaborata u vezi s parkingom u Babinom Dolu: “ovaj prostor u suštini predstavlja prirodnu depresiju iz koje se vode ocjeđuju putem ponora koji je u direktnoj vezi za izvorištem rijeke Bosne”.
Dakle, otpadne vode sa Bjelašnice dospijevaju u vodu koju Sarajevo pije.
Gradnja bez obaveznih okolišnih dokumenata
Na temelju Federalnog zakona o zaštiti okoliša iz 2003. i podzakonskih federalnih i kantonalnih propisa bila je obavezna izrada strategijske procjene plana gradnje na Bjelašnici i izdavanje okolinske dozvole za urbanistički projekat apartmanskog naselja. Strategijskom procjenom i okolinskom dozvolom bi bilo strogo propisano pod kojim uslovima bi bila moguća gradnja na Bjelašnici i Igmanu, ako bi uopšte bila dopuštena.
2010. godine, nakon otkrića fekalnog zagađenja na izvorištu Vrela Bosne, kantonalno javno preduzeće “Vodovod i kanalizacija” je tražilo hitnu izradu strategijske procjene utjecaja gradnje na izvorišta pitke vode u Sarajevskom polju. Strategijska procjena nikada nije urađena.
Kantonalni pravilnik propisuje obavezu izdavanja okolinske dozvole ako naselje prelazi površinu od dva hektara. Ako je površina veća od pet hektara, obavezna je bila i federalna okolinska dozvola. U slučaju kompleksa na Bjelašnici radi se o preko 40 hektara.
Stoga su gradnju davno mogli i morali zaustaviti prije svega kantonalna i federalna inspekcija, kao ii kantonalni i federalni ministri okoliša.
Budući da se ni inspekcija niti ministri koje su postavljali SBiH, SDP, SDA, SBB, NiP nisu miješali u svoj posao, gradnja je nastavljena.
Tako smo na izuzetno osjetljivom terenu vodozaštitne zone dobili ogromno, svakim danom sve veće apartmansko naselje, sa brojnim potencijalnim izvorima zagađenja, koje opslužuje trošna izvedba četrdeset godina starog kanalizacionog kolektora, izgrađenog na izuzetno ranjivom prostoru od Babinog Dola do Hadžića uoči Olimpijade i projektovanog da opsluži daleko manju količinu otpadnih voda.
Posljedica je skoro kontinuirano zagađenje voda Vrela Bosne fekalnim otpadnim vodama i povremeno prisustvo teških metala na području izvorišta, a sasvim je izvjestan dugoročni katastrofalan utjecaj na podzemne vode Sarajevskog polja odakle se crpi pitka voda za Sarajevo.
Gradnja višespratnica protivna zakonu
Prilikom izrade provedbenih planova prostornog uređenja i procedure njihovog odobravanja u Općinskom vijeću Trnova, na osnovu kojih su onda izdavane građevinske dozvole, prekršene su i odredbe Zakona o prostornom uređenju Kantona Sarajevo.
Naime, odredbama Prostornog plana Kantona Sarajevo u vanurbanim područjima, poput Bjelašnice, dozvoljena je gradnja “individualnih stambenih građevine čija visina ne prelazi suteren, prizemlje i dvije etaže u skladu sa konfiguracijom terena i specifičnim ambijentalnim i graditeljskim obilježjima datog područja i prirodnog okruženja, što ne isključuje savremeno oblikovanje.”
Kao što se možemo svakodnevno uvjeriti na Bjelašnici, protivno zakonu, izgrađene su brojne zgrade sa pet i više etaža.
Izvor: Ekoakcija.org