Izložba čiji je cilj predstaviti sistem obrazovanja ženske populacije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine u periodu između dva svjetska rata otvorena je danas u Muzeju Sarajeva u Brusa Bezistanu zahvaljujući gradskom Historijskom arhivu.
Postavka se sastoji od dokumenata tadašnje četiri obrazovne ustanove: Ženske stručne zanatske škole, Stručne zanatske škole tekstilnog pletenja, Ženske stručne škole pri Ženskoj muslimanskoj organizaciji „Osvitanje“ i Ženske zanatske škole dobrotvorne zadruge „Srpkinja“.
Izloženi su arhivirani školski dokumenti – svjedočanstva o položenim završnim ispitima s navedenim ocjenama iz nastavnih predmeta, rasporedi časova, upisni materijali te brojni drugi akti, među njima i rješenja o izbacivanju iz škole.
Školovanje je trajalo četiri godine. Prva je bila pripremna za sve polaznice, drugu i treću su pohađale u odvojenim odjeljenjima za rublje i za krojenje, a u četvrtoj je bila praktična nastava.
Zadatak ženskih stručnih i zanatskih škola bio je obučiti mlade djevojke raznim zanatima i pripremiti ih za samostalne radnice i dobre domaćice, što je vodilo općem unapređenju kućne, ali i tekstilne industrije.
Djevojke su pohađale različite predmete: srpskohrvatski jezik i poslovni sastavci, račun, geografiju, istoriju i prirodne nauke, prostorno crtanje, ručni rad i crtanje krojeva, obrtno računovodstvo i knjigovodstvo te pravila o obrtima, poznavanje materijala i domaćinstva, poznavanje kostima, dekorativno crtanje, nauku o čuvanju zdravlja, njegu i odgoj djece i njemački ili mađarski jezik.
Polaznice s 14 godina života morale su prethodno uspješno završiti ili pripravno godište ženske stručne škole ili najmanje dva godišta više narodne škole. Za upis je trebalo i ljekarsko uvjerenje.
Praktičan rad sastojao se od izrade raznih odjevnih predmeta. Zahvaljujući tome, ratna siročad u domovima imala su neophodnu odjeću jer su za njih, samo od januara do aprila 1918., učenice skrojile i sašile 3.882 košulje.
Veliki je bio interes za upis u ženske stručne škole, kazala je na otvorenju izložbe magistrica historijskih nauka, viša arhivistica u Historijskom arhivu Sarajeva Aleksandra Pijuk-Pejčić.
Po njenim riječima, na konkurse se svake godine javljalo više djevojčica nego što su škole mogle da prime. Ovakva situacija bila je u svim osim u Stručnoj zanatskoj školi tekstilnog pletenja, osnovanoj 1927., zbog čega je ona postojala samostalno do 1934. i tada pripojena Muškoj zanatskoj školi.
Izložba „Ženske stručne škole u Sarajevu između dva svjetska rata“ predstavlja škole kao nesumnjivo značajne kulturne i pedagoške pojave iz vremena podređenog društvenog statusa žena. Te obrazovne ustanove trasirale su put u kreiranju povoljnijeg ambijenta za uključivanje žena u mnoge društvene sfere, pomogle oslobađanju iz okova konzervativnog, i to sticanjem novih znanja i umijeća.
– Ako se nivo modernizacije jednog grada može mjeriti brojem obrazovanih žena, onda možemo reći da je Sarajevo u prvoj polovini XX vijeka bio moderan grad – kazala je Pijuk-Pejčić napominjući da je pismenost i školstvo, kao osnovni uvjet razvoja svakog društva, bio na vrlo niskom nivou na početku tog vijeka u Bosni i Hercegovini.
– Sarajevo kao političko, kulturno i privredno središte izdvajalo se od drugih gradova i varošica i po pismenosti stanovnika. Po popisu iz 1931. godine, imalo je 46,3 posto pismenih žena, što je izuzetno visok procenat ima li se na umu da je u toj godini u Bosni i Hercegovini bilo pismeno samo 30 posto ukupnog stanovništva – istakla je Aleksandra Pijuk-Pejčić.
Preteča ženskih stručnih škola u Sarajevu bila je Prva viša djevojačka škola u BiH, otvorena 1883., s ciljem da pruži samo opće obrazovanje, pripremajući djevojke da budu dobre domaćice i majke.
Nakon otvaranja ove škole, nametnula se potreba da djevojke sa završenim osnovnim obrazovanjem budu osposobljene i za ženski praktičan rad, pa je Zemaljska vlada Naredbom od 18. oktobra 1913. godine, odobrila organizaciju i nastavu ženskih stručnih škola za šivanje rublja i krojenje haljina. Tako je osnovana prva ženska stručna zanatska škola u Sarajevu.
Zajedno s magistricom Aleksandrom Pijuk-Pejčić, izložbu u Brusa Bezistanu priredila je njena koleginica iz Historijskog arhiva Sarajeva Amela Bedaković, viša arhivska tehničarka.
(FENA)