Službeno, na spisku ih je 312, ali je broj korisnika Javne kuhinje Mostar, koja djeluje pod okriljem Crvenog križa Grada Mostara, znatno veći, još od trenutka kada ih je više od 200 “precrtao” Centar za socijalni rad, jer nisu ispunjavali stroge kriterije.
Veliki troškovi
Među njima je mnoštvo onih koji imaju minimalnu penziju, a koju, uglavnom, potroše na lijekove. Ima i onih koji rade, ali kojima, kad od svojih primanja poplaćaju sve račune, rate za kredite, školske potrebe za djecu, za hranu ne ostane ništa.
Alen Kajtaz, sekretar Crvenog križa, kaže nam da je u odnosu na januar 2017. godine broj korisnika, i to službeni, povećan za 12 posto.
Kajtaz se nada da će gradski budžet uskoro biti donesen. O drugom scenariju ne smije ni razmišljati. Jer, kako kaže, jedine zalihe hrane koje imaju su kurbansko meso.
– Sve se ostalo nabavlja svakodnevno. Naših 57 posto potreba finansira se iz budžeta Grada, odnosno mjesečna dotacija je 18.542 KM. Stoga se iskreno nadam da u vezi s donošenjem budžeta, pogotovo zato što su se stekli svi neophodni uvjeti, neće biti problema – kaže nam Kajtaz.
Uz spravljanje redovnih obroka, njihova zadaća je da svakog mjeseca dostave i pakete s hranom za sedam porodica, koje zbog udaljenosti nisu u prilici da dolaze u kuhinju svakog dana.
– Također, svim korisnicima, s vremena na vrijeme, kad nam to mogućnosti dozvole, uobičavamo podijeliti pakete s hranom i higijenskim potrepštinama. To smo uradili neposredno prije novogodišnjih praznika – dodaje Kajtaz.
Uspostavljanje tima
U narednih nekoliko dana inicirat će uspostavljanje tima u kojem će biti predstavnici Centra za socijalni rad Mostara, Grada, resornog kantonalnog ministarstva i zdravstvenih ustanova, čija će zadaća biti obilazak svih sela u okolici Mostara radi sačinjavanja kompletne socijalno-zdravstvene slike.
– Veliki je broj socijalno ugroženih osoba, a za mnoge sistem ne zna. Također, nema svako selu ambulantu i mislim da je takvo nešto prijeko potrebno – iznosi Kajtaz.
Radovi u objektu
Kajtaz nam govori i da su u objektu Javne kuhinje u Sjevernom logoru započeli obnovu toaleta, a ističe i da je oprema u kuhinji stara punih deset godina te da je, iako je u prilično dobrom stanju, ipak neophodna zamjena određenih dijelova, što iziskuje dodatne troškove.
– Poražavajuće je da su nam sredstava od Kantona za 2017. godinu uplaćena tek prije pet-šest dana – iznosi Kajtaz.