Oko 2.500 ljudi oslobođeno je optužbe za teške zločine tokom proteklih trideset godina u SAD-u, nakon što su bili greškom osuđeni.
U oko pola slučajeva, prema studiji objavljenoj u utorak, policija i tužitelji uskratili su dokaze koji su mogli osloboditi okrivljenike.
Studija Nacionalnog registra poništenih presuda, koji su pokrenuli pravni fakultet Univerziteta Michigan, pravni fakultet Državnog univerziteta Michigan te Centar za nauku i društvo UCI, pokazuje da su dokazi koji bi oslobodili okrivljene bili uskraćeni u 61 posto pogrešnih presuda za ubistvo, prenosi Hina, pozivajući se na AFP.
U 72 posto pogrešnih presuda, u kojima je okrivljeni osuđen na smrtnu kaznu, postojalo je neprikladno postupanje policije i tužitelaštva.
“Neprikladno postupanje je uglavnom češće kada je nasilje ekstremnije”, navodi se u studiji.
Studija navodi brojne uzroke nepravednih presuda: korištenje upitne tehnike prisiljavanja osumnjičenog da prizna krivicu, poticanje ili prisiljavanje svjedoka da svjedoče protiv okrivljenika, fabriciranje dokaza i tužiteljevo zaobilaženje zakona.
Neprikladno postupanje koje je prouzročilo pogrešne presude nešto je veće kada je okrivljeni Afroamerikanac, nego kada je bijelac.
Afroamerikanci češće pogrešno osuđivani
Međutim, u određenim vrstama zločina Afroamerikanci su puno češće bili pogrešno osuđeni.
Tako su Afroamerikanci, u presudama povezanim s drogom, dvanaest puta češće od bijelaca bili pogrešno osuđeni.
Međutim, i bijelci su često žrtve, pogotovo u slučajevima korupcije i prevare. U takvim slučajevima nije griješila policija, već savezni tužitelji koji su se, vjerojatno, htjeli dokazati uspješnim u rješavanju slučaja.
Osoba pogrešno osuđena zbog ubistva provela je prosječno u zatvoru 13,9 godina, pokazuje studija.
Primjer je slučaj Michalea Mortona, koji je osuđen zbog ubistva supruge u Texasu 1987. godine.
U izvještaju se navodi da je okružni tužilac Ken Anderson „sakrio potencijalno oslobađajuće dokaze koji su mogli dovesti do stvarnog ubice, koji je ubio još jednu ženu 1988. godine“.
Morton, koji je osuđen na doživotni zatvor, oslobođen je 2012. godine nakon provedene DNA analize.
Autori studije navode da je teško riješiti spomenuti problem.
Naime, u policijskim odjelima postoji kultura fokusiranja na dobivanje priznanja i odbijanje kritike, dok tužitelji imaju moć bez nadzora, navodi se.
(Agencije)