Većina plastike koja je predviđena da se kompostira, i koja je označena kao prikladna za kućno kompostiranje, ne razgrađuje se pravilno u vrtnim kantama, ostavljajući ostatke plastike koja zagađuje vrtno tlo i čak ulazi u prehrambeni lanac.
Ovi nalazi potaknuli su istraživače da pozovu na reviziju certifikacijskih standarda i naveli su barem jednu tvrtku da u potpunosti odustane od upotrebe plastike koja se može kompostirati.
Više od 1600 građana sudjelovalo je u Big Compost Experimentu, studiji koja se provodi širom Ujedinjenog Kraljevstva kako bi se ispitalo koliko se dobro plastična ambalaža za kompostiranje razgrađuje u kućnim kantama za kompostiranje.
Kompostirali su 3-12 mjeseci ambalažu kao što su omoti za novine i časopise, ulošci za hranu i vrećice za kupovinu, a zatim su prosijali dobiveni kompost kako bi uočili eventualne ostatke plastike.
Uočili su da je većina tih predmeta bila još uvijek jasno vidljiva golim okom, često u obliku velikih očuvanih komada. Prijavljeno je da je samo oko jedne trećine predmeta u potpunosti kompostirano, dok se oko 60 posto te certificirane plastike za „kućno kompostiranje“ nije ispravno razgradilo.
Danielle Purkiss sa Univerziteta u Londonu (UCL) kaže da ovi rezultati otkrivaju veliki problem s certifikatima za “kućno kompostiranje”.
Oni uključuju kontrolirane laboratorijske eksperimente koji koriste jednu vrstu komposta, određeni skup mikroorganizama i male uzorke materijala koji se mogu kompostirati, kaže ona.
Ali kućno kompostiranje postoji u svim oblicima i veličinama, gdje uslovi ovise o vrsti kante za kompost koja se koristi, vrsti tla u vrtu ili na parceli i mjestu gdje ti ljudi žive.
“Pokazujemo da neki od temeljnih standarda i testiranja za dokazivanje učinkovitosti ovih materijala zapravo ne odražavaju stvarni svijet u koji (ti materijalu) idu”, kaže ona. “I to je pravi crveni alarm za nas – to na neki način znači da, zapravo, standardi i certifikacija ne odgovaraju svrsi.”
Ulazak u hranidbeni lanac
Purkiss kaže da se kompost proizveden u vrtovima i na parcelama širom Ujedinjenog Kraljevstva koristi za uzgoj hrane, povrća i kulinarskog bilja te da stoga postoji veliki rizik da ostaci plastike uđu u prehrambeni lanac. “Znamo da postoji ruta (plastike) u tlo, a time i u hranidbeni lanac, te u stvari koje jedemo mi ili drugi organizmi”, kaže ona.
Plastika koja se može kompostirati postala je sve popularnija jer brendovi traže održivije alternative plastičnoj ambalaži na bazi ulja.
No većina plastike koja se može kompostirati završi spaljena ili poslana na odlagalište u Ujedinjenom Kraljevstvu, jer ne postoji namjenska ruta prikupljanja kojom bi se taj otpad transportovao u industrijske kompostere.
Kućno kompostiranje je stoga jedan od rijetkih pouzdanih načina za kupce da njihova kompostirana plastika stvarno bude kompostirana.
Međutim, Purkiss kaže da bi proizvođači ambalaže sada trebali dvaput razmisliti prije nego što upute javnost da kompostira takvu plastiku kod kuće.
“Ne biste trebali koristiti izraz ‘kućno kompostiranje’ ako ne predstavlja stvarnu raznolikost okruženja koja čine kućno kompostiranje”, kaže ona.
Izvor: NewScientist
Prevod: AbrašMEDIA